Sveta Margareta Škotska, kraljica

Princeza u progonstvu

Margareta se rodila oko 1045. godine, kao kći Edwarda zvanog Prognanik i Agate, rodbinski povezane sa suprugom svetog Stjepana Ugarskog, u obitelji koja je u to doba boravila u izgnanstvu na europskom kontinentu nakon danskog osvajanja Engleske. Bila je unuka engleskog kralja Edmunda Željeznoboka. Kad je 1057. njezina obitelj pozvana natrag u Englesku s nadom da će Edward naslijediti englesko prijestolje, otac joj je ubrzo po povratku umro, a obitelj je ostala u nesigurnom položaju na engleskom dvoru.

Nakon normanskog osvajanja Engleske 1066. godine i pogibije kralja Harolda, obitelj je ponovno morala bježati, ovaj put prema kontinentu ili Škotskoj. Brod kojim su putovali, prema predaji, nasukao se ili je oluja skrenula na škotsku obalu, na mjestu koje se od tada naziva Kraljičina luka. Ondje ih je dočekao škotski kralj Malcolm III., koji je Margaretu zaprosio i oženio, vjerojatno između 1067. i 1070. godine, iako je ona, prema kasnijim životopisima, u tom trenutku željela posvetiti se redovničkom životu.

Kraljica koja moli i služi

Kao kraljica, Margareta je svojim utjecajem znatno unaprijedila vjerski i društveni život tadašnje Škotske. Svakodnevno je provodila vrijeme u molitvi i čitanju Svetog pisma, a prema svjedočanstvu njezina ispovjednika i biografa, benediktinca Turgota, redovito je prije samog kralja hranila siromašnu djecu i starce, često kleknuvši da im osobno posluži jelo iz vlastitih ruku.

Zalagala se za obnovu crkvene stege u Škotskoj, koja je u to doba u nekim područjima odstupala od rimske prakse. Sazivala je crkvene sinode kako bi se ujednačio datum slavljenja Uskrsa prema rimskom računanju, uveo obvezan post prije Uskrsa, uklonile zloporabe u sklapanju braka te osigurala redovita pričest vjernika. Financirala je obnovu opatije na otoku Ioni, značajnom starom središtu keltskog kršćanstva, i podigla opatiju u Dunfermlineu, u koju je smjestila relikviju Časnog križa koju je donijela iz Engleske. Njezin osobni grbovljem ukrašen evanđelistar, koji je prema predaji jednom pao u rijeku i navodno ostao neoštećen, sačuvan je do danas u oxfordskoj knjižnici Bodleian.

Majka i odgojiteljica

S Malcolmom je imala osmero djece, šest sinova i dvije kćeri. Osobno je nadzirala njihov odgoj u vjeri i vrlinama, poučavajući ih čitanju i molitvi. Njezin je sin, kasniji kralj David I. Škotski, ostao poznat po pravednoj i pobožnoj vladavini te po osnivanju brojnih opatija diljem Škotske, izravno nastavljajući majčino djelo crkvene obnove. Kći Matilda udala se za engleskog kralja Henrika I., čime je loza anglosaksonskih kraljeva ponovno ušla u englesku kraljevsku kuću.

Smrt i štovanje

Margareta je umrla 16. studenoga 1093. u dvorcu Edinburgh, samo nekoliko dana nakon što je primila vijest da su njezin suprug Malcolm i najstariji sin Edward poginuli u bitci protiv Engleza kod Alnwicka. Prema predaji, unaprijed je naslutila vlastitu smrt. Pokopana je u opatiji Dunfermline, koju je sama podigla. Papa Inocent IV. proglasio ju je svetom 1250. godine, a njezine su relikvije 19. lipnja iste godine svečano prenesene u novu raku. Ostaje jedna od najpoznatijih škotskih svetica, danas zaštitnica Škotske, štovana kao uzor kraljice koja je vjeru i milosrđe stavila iznad položaja i moći.

Prema talijanskom životopisnom izvoru santiebeati.it, Margareta se u škotskoj tradiciji pamti i kao kraljica koja je na dvor donijela elemente feudalnog i parlamentarnog uređenja poznatog s engleskog i kontinentalnog dvora, otvorila vrata dvorca siromašnima i bolesnima te osnovala prva skloništa za putnike i nemoćne. Osobno je, prema istom izvoru, ukrašavala bogoslužne knjige i crkveno ruho, unoseći u škotski dvor kulturu i estetiku kakvu je poznavala iz djetinjstva na europskom kontinentu. Kad je 1093. teško oboljela, upravo joj je, prema predaji, na samrtnoj postelji donesena vijest o pogibiji supruga i sina kod Alnwicka, a ona je tu bol, prema svjedočanstvu suvremenika, prihvatila kao pokoru za vlastite grijehe, ostajući do posljednjeg trena sabrana u molitvi.