Sveta Marija Magdalena de Pazzi, djevica

Kći dviju plemićkih obitelji

Rođena je 2. travnja 1566. u Firenci kao Katarina de' Pazzi, kći Camilla Gerija de' Pazzi i majke iz obitelji Buondelmonti - dviju uglednih firentinskih plemićkih loza. Kršten joj je dodijeljeno ime Katarina, no u redu je uzela ime Marija Magdalena. Od djetinjstva se isticala ljubavlju prema molitvi i pokori, dobrotom prema siromašnima te željom da druge poučava vjerskim istinama.

Ulazak u karmelski red

U prosincu 1582. stupila je u karmelski samostan Santa Maria degli Angeli u Firenci, osnovan 1450. i poznat po strogom pravilu. Prema kasnijim zapisima, izabrala je upravo taj samostan zbog običaja svakodnevne pričesti, koji tada nije bio uobičajen u svim zajednicama. Unatoč plemićkom podrijetlu, koje joj je moglo osigurati udobniji život, odabrala je strogost redovničkog poziva.

Duhovna iskustva

Marijin je duhovni život obilježen izvanrednim mističnim iskustvima. Nakon zavjetovanja doživjela je razdoblje od četrdeset uzastopnih dana ushita, tijekom kojih je, prema svjedočanstvima sestara, uspijevala nastaviti svakodnevne obveze u zajednici. U stanjima duhovnog zanosa izgovarala je misli o Božjoj ljubavi koje su njezine sestre bilježile dok je govorila - zapisi koji su kasnije postali cijenjeni duhovni tekstovi.

Novicijat mistike

Kao učiteljica novakinja bila je poznata po sposobnosti razumijevanja duhovnih poteškoća svojih podređenih. Njezini suvremenici pripisivali su joj i brojna čudesa u korist vlastite zajednice i osoba izvan samostana - navode koje treba razumjeti kao dio postupka njezina proglašenja svetom, a ne kao dokazane događaje. Ustrajno je naglašavala vrijednost trpljenja iz ljubavi prema Bogu i za spasenje drugih.

Smrt i proglašenje svetom

Umrla je 25. svibnja 1607. nakon gotovo trogodišnje bolesti koju je, prema svjedočanstvima, podnosila s postojanom radošću do kraja. Nakon brojnih čudesa koja su joj pripisana, proglasio ju je svetom papa Klement IX. 28. travnja 1669., šezdeset i dvije godine nakon smrti. Blagdan joj se slavi 25. svibnja.

Zapisi njezinih sestara

Ono što danas znamo o unutarnjem životu Marije Magdalene de Pazzi gotovo isključivo dolazi iz zapisa koje su njezine subraće vodile tijekom njezinih stanja duhovnog zanosa, bilježeći njezine riječi dok bi ih izgovarala u molitvi. Ti zapisi, kasnije sabrani u nekoliko svezaka, ostali su važan izvor za razumijevanje katoličke mistike na prijelazu iz šesnaestog u sedamnaesto stoljeće, premda ih treba čitati kao svjedočanstvo njezina duhovnog iskustva, a ne kao sustavno teološko djelo.

Mjesto u mističnoj tradiciji

Zajedno sa svetom Terezijom Avilskom i svetim Ivanom od Križa, Marija Magdalena de Pazzi ubraja se među najznačajnije katoličke mistike ranog novog vijeka, iako je njezino djelo, pisano na talijanskom i nastalo iz usmenih izlaganja, manje sustavno od njihovih spisa. Njezino isticanje trpljenja kao puta sjedinjenja s Bogom ostalo je često citirano u kasnijoj duhovnoj literaturi karmelskog i drugih redova.

Firenca njezina doba

Firenca u kojoj je Marija Magdalena odrasla bila je i dalje jedno od najvažnijih kulturnih i gospodarskih središta Italije, no i grad obilježen crkvenim i političkim napetostima nakon reformacijskih previranja koja su potresala Europu. U tom je okružju karmelski samostan Santa Maria degli Angeli predstavljao otok stroge disciplice i duhovne usredotočenosti, privlačeći kćeri uglednih firentinskih obitelji koje su, poput Marije Magdalene, birale redovnički život unatoč mogućnostima koje im je donosilo plemićko podrijetlo. Taj izbor, čest u talijanskim plemićkim obiteljima toga doba, otvarao je ženama put do dubljeg duhovnog obrazovanja i utjecaja kakav im svjetovni život rijetko nudio.