Sveta Marija Magdalena, apostolka apostolâ

Žena koju je Isus oslobodio

Lukino evanđelje spominje Mariju zvanu Magdalena među ženama koje su pratile Isusa i njegove učenike te im služile svojim imetkom, napominjući da je iz nje izašlo sedam zloduha. Riječ je o jednom od rijetkih izravnih navoda o njoj u evanđeljima, i on ne kaže ništa o naravi te opsjednutosti niti povezuje Mariju s bilo kakvim grešnim životom - tu je poveznicu, kako danas pokazuju biblijski stručnjaci, uveo tek kasniji zapadni crkveni nauk, a ne sam tekst evanđelja.

Vjerna do pod križ

Sva četiri evanđelja slažu se da je Marija Magdalena bila među ženama koje su ostale uz Isusa tijekom raspeća, dok su gotovo svi njegovi muški učenici pobjegli od straha. Bila je prisutna i na polaganju u grob, prema Markovu i Matejevu evanđelju, gledajući gdje je tijelo položeno, kako bi se poslije mogla vratiti s mirisima za pomazanje.

Prva svjedokinja uskrsnuća

Rano ujutro prvog dana u tjednu Marija Magdalena došla je do groba i zatekla ga praznim. Prema Ivanovu evanđelju, upravo se njoj uskrsli Isus prvi ukazao, isprva ga zamijenivši za vrtlara, sve dok je nije oslovio imenom. Isus ju je tada poslao apostolima s porukom o svom uskrsnuću, zbog čega je crkveni naučitelj Toma Akvinski još u srednjem vijeku nazvao „apostolkom apostola“ - ona koja apostolima navješćuje evanđelje uskrsnuća prije nego što su ga oni sami vidjeli.

Stoljetna zabuna s grešnicom

Zapadna je Crkva stoljećima, počevši od propovijedi pape Grgura Velikog iz 591. godine, Mariju Magdalenu poistovjećivala s bezimenom grešnicom koja pomazuje Isusove noge u Lukinu evanđelju, kao i s Marijom iz Betanije, sestrom Lazarovom. Suvremena biblijska znanost tu poistovjećenost smatra pogrešnom - riječ je o trima različitim ženama u evanđeljima koje su kroz povijest tumačenja stopljene u jedan lik. Katolička Crkva to je službeno ispravila 1969. godine u reformi liturgijskog kalendara, a 2016. papa Franjo podigao je njezin spomen na razinu blagdana, izjednačivši ga s blagdanima apostola, upravo zbog njezine uloge prve navjestiteljice uskrsnuća.

Predaja o kasnijem životu

Biblijski tekstovi ne govore ništa o njezinu životu nakon uskrsnuća. Kasnije su predaje, različite na istoku i zapadu, ispričale razne priče - od one da je umrla u Efezu uz apostola Ivana, do zapadne legende da je otplovila u Provansu i posljednje godine provela u pustinjačkoj samoći, predaje koje se ne mogu povijesno potvrditi, ali su ostavile trag u umjetnosti i pobožnosti južne Francuske.

Patronica koja ujedinjuje različite naglaske

Zanimljivo je da Marija Magdalena danas u kalendaru nosi status gotovo izjednačen s apostolima, što je rijetkost za ženski lik u ranoj Crkvi. Upravo je ta odluka pape Franje iz 2016. potaknula novo zanimanje biblicara za njezin lik, oslobođen stoljetne, pogrešne poistovjećenosti s grešnicom. Suvremena teološka čitanja evanđelja često ističu upravo Mariju Magdalenu kao primjer koliko su žene u ranoj kršćanskoj zajednici imale ulogu svjedokinja i navjestiteljica, uloga koja se u kasnijim stoljećima djelomično zamaglila, ali koju tekst evanđelja nedvosmisleno potvrđuje.

Zaštitnica koja povezuje različita zvanja

Zbog spomena mirisa kojima je htjela pomazati Isusovo tijelo, Marija Magdalena od srednjeg je vijeka zaštitnica proizvođača parfema i mirisnih ulja, a zbog svoje uloge svjedokinje i navjestiteljice uskrsnuća štuju je i mnogi kontemplativni redovi koji u njezinu liku prepoznaju uzor duhovnog traženja Boga. U francuskom gradu Vézelayu od srednjeg vijeka stoji opatijska crkva posvećena njoj, jedno od važnih odredišta srednjovjekovnih hodočašća, izgrađena upravo na temelju zapadne predaje o njezinu životu u Provansi, predaje koju treba čitati kao pobožnu tradiciju, ne povijesnu činjenicu.