Sveta Pelagija, pokornica

Dvije Pelagije, jedna priča

Kod svete Pelagije potrebno je odmah razlikovati dvije osobe koje se u predaji često miješaju. Postoji povijesno posvjedočena Pelagija Antiohijska, mučenica iz doba Dioklecijanovih progona početkom 4. stoljeća, djevojka koja je, prema starim izvještajima s santiebeati.it, imala oko petnaest godina kada su je vojnici došli uhititi zbog kršćanske vjere. Zatražila je dopuštenje da se presvuče u drugu odjeću, a potom se, da izbjegne obeščašćenje, bacila kroz prozor svoje sobe u smrt. Uz nju postoji i sveta Pelagija Pokornica, čija je priča, prema Katoličkoj enciklopediji, kasnija legenda, vjerojatno nastala preradbom motiva vezanih uz prvu, povijesnu Pelagiju.

Legenda o pokornici

Prema toj kasnijoj, legendarnoj predaji zapisanoj u djelu koje se pripisuje đakonu Jakovu, Pelagija je bila poznata plesačica i glumica u Antiohiji, nazivana i „Margarita“ (Biser) zbog nakita kojim se kitila, i vodila je raskošan i grešan život. Jednog dana, dok je prolazila pokraj crkve u kojoj je propovijedao biskup Non iz Edese, njezina je ljepota i taština izazvala zgražanje vjernika, no biskup je, prema priči, u njoj prepoznao dušu sposobnu za obraćenje te se za nju dugo molio.

Kad je kasnije čula njegovu propovijed o strašnom sudu, Pelagija je, potresena, zatražila krštenje. Razdijelila je sav svoj imutak siromasima preko biskupa Nona, a potom se, prema legendi, preobukla u mušku odjeću i pod imenom Pelagije (muškog oblika imena) povukla u spilju na Maslinskoj gori kod Jeruzalema, gdje je u strogoj pokori živjela do smrti, ne otkrivši nikome svoj pravi identitet sve do posljednjeg trenutka.

Povijesna vjerodostojnost

Katolička enciklopedija izričito navodi da nijedan stari izvor ne spominje Pelagiju u Jeruzalemu i da priča velikim dijelom preuzima motive iz propovijedi svetog Ivana Zlatoustog o obraćenju jedne antiohijske glumice, koju Zlatousti ne imenuje. Time je legendarna Pelagija pokornica gotovo sigurno literarna preradba, a ne zaseban povijesni lik - razlika koju je važno jasno naznačiti, jer se u pobožnoj literaturi i danas često prenosi kao doslovna biografija. Crkva je, prema santiebeati.it, u tom razdoblju prvenstveno štovala mučenice, pa se pretpostavlja da je izvorno upravo mučenica Pelagija Antiohijska bila ona koju se slavilo pod tim datumom, a legenda o pokornici priključila se kasnije istom imenu i spomenu.

Zašto je priča ostala živa

Unatoč nesigurnom povijesnom temelju, priča o Pelagijinu obraćenju stoljećima je bila jedna od najraširenijih pripovijesti duhovne književnosti istoka i zapada, prevođena na brojne jezike i uvrštavana u zbirke svetačkih životopisa poput Zlatne legende. Njezina snaga nije u provjerljivosti pojedinosti, nego u poruci - da je milosrđe dostupno i onima koji su najdalje od njega, i da odluka o promjeni života nikad nije prekasna.

Blagdan i štovanje

Spomen svete Pelagije slavi se 8. listopada na Zapadu, a njezino se ime u istočnim Crkvama i danas štuje pod nazivom Pelagija Pokornica. Iako povijesna jezgra ostaje nesigurna, njezino ime i danas simbolizira nadu u obraćenje, neovisno o tome koliko je pojedinosti legende doslovno istinito.

Odnos prema povijesnoj mučenici

Važno je razlikovati ovu legendarnu pokornicu od povijesno posvjedočene Pelagije Antiohijske, mladenačke mučenice iz doba Dioklecijanovih progona koja je, prema starijim i pouzdanijim izvještajima, umrla braneći svoju čistoću, a ne pokorom nakon grešnog života. Dvije priče, iako se u kasnijoj pobožnoj literaturi katkad stapaju u jednu, pripadaju različitim slojevima predaje - jedna povijesno utemeljenija, druga gotovo posve legendarna, ali obje su tijekom stoljeća hranile isto ime i isti datum štovanja.