
Slika: Beloved female saints, CC0
Sveta Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica
15. listopad · spomendan
1515. - 1582. · Avila, Španjolska
zaštitnik Španjolskezaštitnik onih koji molezaštitnik spisateljica
Terezija je bila španjolska karmelićanka koja je, nezadovoljna opuštenošću u samostanu svoga vremena, pokrenula reformu vraćajući red izvornoj strogosti i dubokoj molitvi. Putovala je Španjolskom osnivajući nove samostane, unatoč protivljenju i sumnjama crkvenih vlasti. Njezini spisi o molitvi i unutarnjem životu ubrajaju se među najvažnije u povijesti kršćanske duhovnosti.
Zazivi
Zaziva se za ustrajnost u molitvi i u reformi vlastitog života.
Kći obraćeničke obitelji u Avili
Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Ávili, u srednjoj Španjolskoj, kao kći obitelji podrijetlom od obraćenih Židova (conversa), okolnost koja je u tadašnjoj Španjolskoj, opsjednutoj pitanjima „čistoće krvi”, mogla predstavljati društveni teret, iako se njezina obitelj uspjela uspješno integrirati u plemićke krugove grada. Kao dijete odlikovala se živom maštom - s bratom je, prema vlastitim kasnijim zapisima, u djetinjstvu čak pokušala pobjeći od kuće u nadi da će u sukobu s Maurima izgubiti život za vjeru i tako izravno doći u raj - a kasnije se, u ranoj mladosti, prepustila čitanju tada popularnih viteških romana.
Ulazak u karmel i dugo razdoblje mlačnosti
Godine 1535., protiv očeve volje, Terezija je stupila u karmelićanski samostan Utjelovljenja u Ávili, gdje je zavjete položila 1538. Prvih gotovo dvadeset godina samostanskog života provela je, prema vlastitu iskrenom priznanju u autobiografiji, u stanju duhovne mlitavosti, izmjenjujući razdoblja revnosti s dugim prekidima molitve, opterećena i čestim bolestima. Tek je oko 1554., pred slikom ranjenog Krista, doživjela dublje obraćenje koje je odredilo ostatak njezina života.
Poziv na reformu karmelskog reda
Terezija je postupno postala nezadovoljna time koliko se karmelski red u njezino doba udaljio od izvorne strogosti - samostani poput onoga u kojem je živjela primali su brojne posjete, dopuštali udobnosti i društveni život koji je, po njezinu sudu, ometao dublju molitvu. Od 1560. posvetila se zamisli o utemeljenju reformiranih zajednica koje bi se vratile izvornom pravilu klauzure, siromaštva i tišine, a 1562. osnovala je prvi takav samostan u Ávili, posvećen svetom Josipu.
Putujuća utemeljiteljica usred protivljenja
Idućih dvadesetak godina Terezija je, unatoč slabom zdravlju i putujući u teškim uvjetima onoga doba, po cijeloj Španjolskoj osnivala nove reformirane samostane, nailazeći na snažno protivljenje dijela crkvenih i redovničkih vlasti koje su reformu doživljavale kao prijetnju postojećem redu, pa je čak i sama Terezija u jednom razdoblju bila predmet istrage španjolske inkvizicije zbog svojih mističnih iskustava. U tom je pothvatu presudnu potporu dobila od mladoga redovnika Ivana od Križa, s kojim je 1568. osnovala i mušku granu reforme. Ta su nastojanja u konačnici dovela do formalnog osnivanja zasebne redovničke provincije bosonogih karmelićana i karmelićanki 1580., odvojene od dotadašnje, neobuvene grane reda.
Spisi o molitvi i unutarnjem životu
Terezija je ostavila iza sebe opsežan i iznimno cijenjen književni opus, pisan izravnim, slikovitim jezikom bez izravnog teološkog obrazovanja, ali s neobičnom dubinom duhovnog iskustva. U autobiografskom djelu Moj život (1562.) opisuje vlastiti duhovni put, u Putu k savršenstvu (1566.) svojim sestrama tumači načela molitve i redovničkog života, a u djelu Zamak duše (1577.), možda svom najzrelijem spisu, prikazuje putovanje duše prema sjedinjenju s Bogom kroz sliku dvorca sa sedam odaja. Njezina su djela, uz opsežnu sačuvanu prepisku objavljenu tek posmrtno 1658., ostavila trajan trag i u samoj povijesti španjolske književnosti.
Smrt i naslijeđe
Terezija je umrla 4. listopada 1582. u Albi de Tormesu, usred još jednog utemeljiteljskog putovanja. Proglašena je svetom 1622., a 1970. papa Pavao VI. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom - prvom ženom u povijesti Crkve kojoj je dodijeljen taj naslov, priznanje dubine i utjecaja njezina nauka o molitvi na cjelokupnu kasniju kršćansku duhovnost.
Zajednička baština s Ivanom od Križa
Terezijino je djelo nerazdvojivo od djela njezina suradnika Ivana od Križa, koji je istu reformu proveo i u muškoj grani karmelskog reda, unatoč tome što je zbog toga i sam neko vrijeme bio zatočen od strane suprotstavljene redovničke struje. Zajedno su ostavili nasljeđe bosonogih karmelićana i karmelićanki, red koji i danas u svojoj duhovnosti njeguje upravo onu ravnotežu stroge askeze i duboke, osobne molitve koju je Terezija svojim životom i spisima iznova utemeljila u šesnaestostoljetnoj Španjolskoj.
Njegove riječi
Neka te ništa ne uznemiruje, neka te ništa ne plaši; sve prolazi, Bog se ne mijenja.
Molitva
Sveta Terezijo, ti si tražila dublju molitvu unatoč preprekama
i ustrajala u obnovi kad su te mnogi odvraćali.
Moli za nas kad nam se molitva čini praznom ili teškom.
Isprosi nam hrabrost da mijenjamo ono što u sebi treba promjene
i povjerenje da Bog ostaje vjeran i kad mi posustanemo.
Amen.
Imendani na taj dan
TerezijaTereza
Izvori
- enciklopedija.hr - Terezija Avilska, sv.