Sveta Terezija Benedikta od Križa, Edith Stein, djevica i mučenica, suzaštitnica Europe

Filozofkinja iz Breslaua

Edith Stein rođena je 12. listopada 1891. kao najmlađe od jedanaestero djece u obitelji trgovaca drvom, koja je pripadala ortodoksnoj židovskoj zajednici u Breslauu, tadašnjem njemačkom, danas poljskom gradu. Kao mlada je napustila vjeru svoje obitelji i sebe u tom razdoblju opisivala kao ateisticu. Studirala je psihologiju, filozofiju i povijest, a doktorirala je 1916. kod Edmunda Husserla, osnivača fenomenologije, disertacijom o pitanju uživljavanja (empatije). Bila je jedna od prvih žena u Njemačkoj koja je stekla doktorat iz filozofije, u vremenu kad ženama sveučilišna karijera gotovo nije bila dostupna.

Put do krštenja

Prema vlastitim kasnijim zapisima, odlučujući je trenutak za Edith Stein bilo čitanje autobiografije svete Terezije Avilske, karmelićanske redovnice i mistikinje, u ljeto 1921., tijekom posjeta prijateljima. Nakon što je pročitala knjigu u jednoj noći, navodno je zaključila: „Ovo je istina.“ Krstila se na Novu godinu 1922. u katoličkoj Crkvi, odluka koja je duboko pogodila njezinu majku i cijelu obitelj, budući da je krštenje u tom povijesnom trenutku za mnoge Židove predstavljalo i bolan osobni raskid s obiteljskim identitetom.

Predavačica, spisateljica, redovnica

Nakon krštenja Edith Stein nastavila je akademski rad, predavala je i pisala o pedagogiji, ženskom pitanju i filozofiji, pokušavajući povezati fenomenologiju s tomističkom filozofijom. Godine 1933., nakon što joj je, zbog židovskog podrijetla, novim nacističkim zakonima onemogućen nastavak sveučilišnog rada u Njemačkoj, odlučila je stupiti u Karmelski red u Kölnu, gdje je uzela redovničko ime Terezija Benedikta od Križa - ime koje povezuje njezinu duhovnu uzoricu Tereziju Avilsku s otajstvom križa koje je, kako je pisala, prepoznavala kao vlastitu sudbinu svog naroda i svoje vjere.

Bijeg koji nije uspio

Zbog rastuće opasnosti za Židove u nacističkoj Njemačkoj, red ju je 1938. premjestio u karmelski samostan u Echtu, u Nizozemskoj, gdje joj se poslije pridružila i njezina sestra Rosa, također obraćenica. Nizozemska okupacija 1940. i kasnija deportacija nizozemskih Židova, uključujući i one koji su prešli na kršćanstvo, stigla je i do nje. Prema poznatoj predaji, uhićenje 2. kolovoza 1942. bilo je izravna posljedica javnog prosvjeda nizozemskih biskupa protiv progona Židova, na koji su nacističke vlasti odgovorile hapšenjem svih katolika židovskog podrijetla u zemlji, no ta se uzročna poveznica u novijoj historiografiji ponekad dovodi u pitanje i vrijedi je navesti s oprezom.

Smrt u Auschwitzu

Edith Stein i njezina sestra Rosa deportirane su preko tranzitnog logora Westerbork u koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, gdje su prema raspoloživim podacima ubijene u plinskoj komori 9. kolovoza 1942., vjerojatno odmah po dolasku. Točni okolnosti njezinih posljednjih dana nisu potpuno dokumentirane, kao ni kod ogromne većine žrtava holokausta, no datum smrti prihvaćen je kao 9. kolovoza, dan koji nosi njezin liturgijski spomen.

Kanonizacija i osjetljivo pitanje dijaloga

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987., a svetom 1998. godine, izričito je predstavljajući i kao mučenicu i kao simbol susreta židovske i kršćanske duhovne baštine. Godine 1999. proglašena je jednom od suzaštitnica Europe. Njezino štovanje i proglašenje svetom istovremeno je izazvalo ozbiljne prigovore dijela židovske zajednice, koja je upozorila da je Edith Stein ubijena kao Židovka, zbog rasnih zakona, a ne zbog kršćanske vjere, te da njezino predstavljanje prvenstveno kao katoličke mučenice može zamagliti tu povijesnu činjenicu i njezinu vlastitu, cijeloga života zadržanu povezanost sa židovskim narodom. Ta rasprava ostaje dio njezine cjelovite slike i ne bi je trebalo prešutjeti.