Objavljenje Gospodinovo (Sveta tri kralja)

Ono što evanđelje doista kaže

Jedini biblijski izvor o mudracima nalazi se u Matejevu evanđelju (Mt 2,1-12). Tekst govori o "mudracima sa Istoka" (na grčkom magoi) koji su u Jeruzalemu vidjeli zvijezdu i došli se pokloniti novorođenom "kralju židovskom". Matej ne navodi njihova imena, ne kaže koliko ih je bilo i ne naziva ih kraljevima - naziva ih mudracima, što je u antičkom svijetu označavalo učene ljude, moguće astrologe ili svećenike iz perzijskog ili babilonskog kulturnog kruga. Evanđelist bilježi da su Herodu, uznemirenom viješću o novom kralju, mudraci opisali zvijezdu koju su pratili, da su u Betlehemu pronašli dijete s Marijom, poklonili mu se i darovali zlato, tamjan i smirnu, te da su se, upozoreni u snu, drugim putem vratili u svoju zemlju izbjegavajući Heroda.

Kako su nastala imena i kraljevsko dostojanstvo

Detalji koje danas najbolje poznajemo - da su bila trojica, da su se zvala Gašpar, Melkior i Baltazar, i da su bili kraljevi - ne dolaze iz evanđelja nego iz kasnije kršćanske predaje. Broj tri vjerojatno je izveden iz broja darova koje evanđelje spominje, iako Matej ne povezuje broj darova s brojem darivatelja. Ideja da su bili kraljevi razvila se pod utjecajem starozavjetnih proročanstava koja govore o kraljevima koji će doći s darovima klanjati se Bogu (primjerice Psalam 72 i Izaija 60), pa su rani kršćanski tumači mudrace iz Mateja povezali s tim slikama. Imena Gašpar, Melkior i Baltazar javljaju se tek u kasnijim stoljećima, u zapadnoj predaji učvršćena otprilike od šestog stoljeća nadalje, bez oslonca u samom biblijskom tekstu. Predaja ih danas štuje i kao svece, no njihov život izvan tog jednog susreta u Betlehemu nije povijesno dokumentiran.

Zašto se blagdan zove Bogojavljenje

Službeni naziv blagdana, Bogojavljenje, širi je od pučkog naziva Sveta tri kralja. Blagdan slavi objavu Boga svijetu u osobi Isusa Krista, a u istočnim je Crkvama od najranijih stoljeća bio povezan i s Isusovim krštenjem na Jordanu, gdje se glas s neba i spuštanje Duha objavljuju svima prisutnima. Na zapadu se s vremenom naglasak usmjerio prvenstveno na klanjanje mudraca sa Istoka kao na objavu Krista poganskim narodima - poruku da Isus nije došao samo za Izrael, nego za sve narode svijeta, simbolizirane strancima koji prepoznaju kralja kojega njegov vlastiti narod još ne prepoznaje.

Blagoslov kuća i K+M+B

Uz blagdan je vezan rašireni pučki običaj blagoslova kuća. Svećenik, često u pratnji ministranata, obilazi domove i blagoslivlja ih, a na nadvratnik se krijedom ispisuju slova, brojka tekuće godine i križići, primjerice 20+K+M+B+26. Slova se u narodu obično tumače kao početna slova imena trojice mudraca - Gašpar, Melkior, Baltazar. Prema drugom, starijem tumačenju, riječ je o kratici latinske blagoslovne formule Christus mansionem benedicat, "Neka Krist blagoslovi ovo prebivalište", pri čemu je izvorno stajalo slovo C, kasnije u narodnoj praksi zamijenjeno s G ili K. Oba se tumačenja u praksi prepliću i ne isključuju se - bez obzira na to koje je izvorno, blagoslov kuće nosi istu poruku: da Krist, kojega su mudraci prepoznali u Betlehemu, uđe i ostane u domu koji se blagoslivlja.

Poruka blagdana

Bogojavljenje ljudima donosi sliku traganja koje ne staje pred vanjskim znakovima moći. Mudraci nisu Isusa pronašli u Herodovoj palači, nego u skromnoj kući u Betlehemu, i to prateći znak na nebu koji ih je vodio, ali ih nije oslobodio potrebe da sami odluče krenuti na put. Njihov dar - zlato, tamjan i smirna - u kršćanskoj se predaji čita kao priznanje Isusova kraljevskog, božanskog i, kroz smirnu koja se koristila pri pokopu, ljudskog i smrtnog dostojanstva. Blagdan tako spaja slavlje s pozivom: prepoznati i danas ono što nije očito na prvi pogled.