Sveti Andrija, apostol

Ribar iz Betsaide

Andrija je, poput brata Šimuna Petra, bio ribar s Galilejskog jezera, rodom iz Betsaide, ribarskog mjesta na sjevernoj obali jezera. Sinoptička evanđelja njegov poziv smještaju u trenutak kad su on i Petar bacali mrežu u vodu - Isus prolazi obalom, poziva ih riječima da će ih učiniti "ribarima ljudi", a oni odmah ostavljaju mreže i idu za njim. Taj prizor, ponovljen u Evanđelju po Mateju i Marku, jedan je od najpoznatijih poziva u Novom zavjetu upravo zbog svoje jednostavnosti i brzine odluke.

Prvi pozvani

Evanđelje po Ivanu donosi drugačiji, precizniji slijed: Andrija je prije susreta s Isusom bio učenik Ivana Krstitelja i nalazio se uz njega kad je Krstitelj, ugledavši Isusa, rekao "Evo Jaganjca Božjega". Andrija i još jedan neimenovani učenik tada su krenuli za Isusom i ostali s njim toga dana. Upravo zbog toga istočna kršćanska tradicija Andriju naziva Protoklitom, "prvopozvanim" - prvim od dvanaestorice koji je došao k Isusu, iako je konačni poziv da ostavi posao i trajno pođe za njim, prema sinopticima, uslijedio nešto kasnije, uz jezero.

Onaj koji dovodi druge

Karakterističan je detalj da je Andrija, čim je prepoznao u Isusu Mesiju, prvo otišao potražiti brata Šimuna i doveo ga k njemu (Iv 1,40-42) - gesta koja se u kršćanskoj tradiciji često ističe kao njegov prepoznatljiv obrazac djelovanja. Ista crta ponavlja se i kasnije: u priči o umnažanju kruhova Andrija je taj koji Isusu ukazuje na dječaka s pet ječmenih kruhova i dvije ribice (Iv 6,8-9), a zajedno s Filipom posreduje i kad neki Grci žele vidjeti Isusa (Iv 12,20-22). U sve tri epizode Andrija se pojavljuje kao onaj koji povezuje ljude s Isusom, ne kao onaj koji je u središtu zbivanja.

Ono što kaže kasnija predaja

Nakon Pedesetnice, kada Djela apostolska počinju pratiti prvenstveno Petra i Pavla, o Andriji Novi zavjet više ne govori ništa. Kasnija, znatno mlađa predaja smješta njegovo misijsko djelovanje u različite krajeve - od Male Azije i područja oko Crnog mora do Grčke, gdje ga se prema apokrifnim Djelima Andrijinim (2.-3. stoljeće) i kasnijim mučeničkim spisima smješta u grad Patras, gdje je razapet. Popularna slika "Andrijinog križa" u obliku slova X, po kojem je nazvan i heraldički simbol (kao na škotskoj zastavi), u sačuvanim izvorima pojavljuje se tek od 10. do 13. stoljeća - ranija predaja, uključujući najstarije prikaze u umjetnosti, njegovu smrt vezuje uz običan, uspravan križ. Riječ je, dakle, o postupno razvijanoj legendi, ne o podatku iz prvih kršćanskih stoljeća.

Brat u sjeni brata

Andrijina je pozicija u evanđeoskom pripovijedanju pomalo paradoksalna - iako je, prema Ivanovu evanđelju, prvi prepoznao Isusa kao Mesiju i prvi doveo Petra k njemu, u daljnjem tijeku evanđelja gotovo redovito ostaje u sjeni upravo tog brata, koji preuzima vodeću ulogu među dvanaestoricom. Andrija se ne spominje među trojicom povlaštenih svjedoka Preobraženja ni Getsemanija, premda je bio jedan od prve četvorice pozvanih; njegova uloga posrednika - onoga koji dovodi druge k Isusu, a ne onoga koji stoji u središtu - u kasnijoj se duhovnosti često ističe kao vlastita vrsta poziva, jednako vrijedna kao i istaknutija uloga njegova brata.

Štovanje i simbolika

Blagdan svetog Andrije slavi se 30. studenoga, na sam početak crkvene liturgijske godine u zapadnoj tradiciji. Zbog svojeg ribarskog zanimanja i predaje o djelovanju uz obale mora i jezera štuje se kao zaštitnik ribara i mornara, a zbog veze s Konstantinopolom - kojem se prema istočnoj predaji smatra osnivačem biskupske stolice - poseban je zaštitnik Carigradske (Ekumenske) patrijaršije, kao i Škotske i Rusije. U ikonografiji ga se gotovo redovito prikazuje uz koso postavljen križ, iako je taj prikaz, kako je rečeno, kasnijeg postanka.