Sveti Andrija Kim Taegon, Pavao Chong Hasang i drugovi, mučenici

Crkva rođena bez misionara

Katoličanstvo se u Koreji, za razliku od gotovo svih drugih zemalja, nije proširilo dolaskom stranih misionara, nego preko korejskih učenjaka koji su tijekom osamnaestog stoljeća, putujući u Peking, donijeli kršćanske knjige prevedene na kineski jezik. Iz proučavanja tih spisa nastala je domaća zajednica vjernika još prije nego što je ijedan svećenik kročio na korejsko tlo, a kad su 1836. stigli prvi ređeni misionari, zatekli su već uhodanu, brojnu i organiziranu kršćansku zajednicu koja je desetljećima opstajala u potpunoj tajnosti, izložena strogim zabranama konfucijanski ustrojene države Joseon.

Obitelj mučenika i put do svećeništva

Andrija Kim Taegon rodio se 21. kolovoza 1821. u mjestu Solmoe, u obitelji plemićkoga podrijetla čiji su muški članovi već platili životom pripadnost zabranjenoj vjeri. Kršten je s petnaest godina, a potom poslan na školovanje u sjemenište u Macau i kasnije na Filipine, gdje je proveo gotovo devet godina pripreme. Za svećenika je zaređen 1845. u Šangaju, po rukama francuskog biskupa Jean-Josepha Ferréola, postavši tako prvi rođeni Korejac zaređen za katoličkog svećenika.

Pavao Chong Hasang, laik koji je gradio zajednicu

Uz Andriju Kima, među korejskim mučenicima posebno mjesto zauzima Pavao Chong Hasang, laik koji je desetljećima prije Kimova ređenja radio na povezivanju korejskih vjernika s Crkvom u Pekingu, moleći za slanje svećenika i pišući molbe papi za osnivanje redovite misije. Njegovo je zalaganje uvelike pripomoglo da Koreja dobije vlastite biskupe i svećenike, a on sam pogubljen je 1839., prije Kimova ređenja, kao jedan od najistaknutijih laičkih vođa mlade Crkve.

Povratak u domovinu i uhićenje

Nakon ređenja Andrija Kim vratio se u Koreju kako bi tajno služio rasutu zajednicu vjernika i pomogao u dovođenju novih misionara preko granice. Djelovao je svjestan da ga otkrivanje vodi izravno u smrt, u državi gdje je i samo posjedovanje kršćanskih knjiga moglo značiti smrtnu kaznu. Uhićen je 1846. dok je pokušavao organizirati siguran put za dolazak stranih svećenika, i podvrgnut teškom mučenju kojim su ga vlasti pokušale natjerati da se odrekne vjere.

Pogubljenje kod Seoula

Andrija Kim pogubljen je 16. rujna 1846., u dobi od dvadeset i pet godina, obezglavljen nedaleko od Seoula, na obali rijeke Han. Prema sačuvanim svjedočanstvima, pred smrt je izjavio da umire za Krista i pozvao nazočne da prihvate vjeru za koju daje život. Zajedno s njim, tijekom desetljeća progona koji su zahvatili Koreju u devetnaestom stoljeću, život je izgubilo više od stotinu imenovanih mučenika, uz nebrojene druge čija imena povijest nije sačuvala.

Kanonizacija i naslijeđe

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Andriju Kim Taegona, Pavla Chong Hasanga te još 101 korejskog mučenika svetima, ukupno njih 103, 6. svibnja 1984., tijekom svog posjeta Seoulu - prva kanonizacija održana izvan Rima u modernoj povijesti Crkve. Andrija Kim danas je zaštitnik korejskog klera, a njegova je povijest, zajedno s pričom cijele korejske Crkve nastale iz same čežnje naroda za vjerom, ostala jedno od najupečatljivijih svjedočanstava o postojanosti kršćanstva usred progona bez ijednog stranog misionara na početku.

Sto trinaest imena iz jedne povijesti progona

Skupina svetaca proslavljenih zajedno s Andrijom Kimom i Pavlom Chongom obuhvaća muškarce i žene svih staleža - biskupe, svećenike, ali prije svega obične laike, majke i očeve obitelji, mlade i stare, pogubljene u nekoliko valova progona tijekom devetnaestog stoljeća. Ta je raznolikost sama po sebi svjedočanstvo da korejska Crkva, za razliku od mnogih drugih mladih kršćanskih zajednica, nije bila djelo pojedinih misionarskih heroja, nego zajedničkog, često anonimnog ustrajanja čitavog naroda u vjeri koju je sam otkrio i njegovao prije nego što je itko izvana došao je podržati.