Sveti Anđelo, mučenik

Podrijetlo sa Svete zemlje

Prema predaji, Anđelo (Angelus) rođen je 1185. godine u Jeruzalemu, u obitelji židovskog podrijetla koja je prešla na kršćanstvo i koja je poznavala prve generacije karmelićana okupljenih na gori Karmel, gdje su od jeruzalemskog patrijarha Alberta primili prvo redovničko pravilo. Prema predaji, u red je stupio zajedno s bratom blizancem Ivanom, pod vodstvom generalnog poglavara svetog Brokarda, a za svećenika je zaređen u dvadeset petoj godini života. O njegovu ranom životu, kao i kod većine karmelićanskih svetaca tog razdoblja, pouzdanih je povijesnih podataka vrlo malo, a veći dio predaje o njemu zapisan je tek nekoliko stoljeća kasnije, u vrijeme kada je karmelićanski red širio vlastitu duhovnu tradiciju i tražio vlastite svece utemeljitelje. Zbog toga suvremeni povjesničari na mnoge pojedinosti njegova života gledaju s oprezom, iako je štovanje samog lika vrlo staro.

Povratak u Europu

Prema predaji, 1218. godine poslan je u Rim gdje je, u ime reda, od pape Honorija III. izmolio potvrdu nove karmelićanske regule, koju je papa potvrdio 1226. Smatra se jednim od prvih karmelićana koji su s gore Karmel, gdje je red izvorno nastao kao zajednica pustinjaka, otišli propovijedati u Europu, konkretno na Siciliju, gdje je prema predaji djelovao u prvoj polovici 13. stoljeća. Njegovo je propovijedanje bilo poznato po izravnosti i spremnosti da javno osudi nemoral, čak i kada su počinitelji bili utjecajni ljudi. Zadnja postaja njegova puta bio je grad Licata na južnoj obali otoka, gdje se zadržao dulje vrijeme, propovijedajući u lokalnoj crkvi posvećenoj svetim Filipu i Jakovu.

Sukob u Licati

U Licati je Anđelo, prema predaji, pokušao obratiti plemića imenom Berengario, koji je javno sablažnjavao grad time što je živio u incestuoznoj vezi sa svojom rođenom sestrom, s kojom je imao troje djece. Anđelo je, propovijedajući protiv tog javnog grijeha, uspio uvjeriti ženu da prekine vezu i pokaje se, no Berengario je to shvatio kao osobnu uvredu i javno poniženje te je odlučio osvetiti se propovjedniku koji mu je, kako je smatrao, uništio ugled.

Mučeništvo

Dok je propovijedao u crkvi svetih Filipa i Jakova, Berengario ga je iznenada napao i teško ranio s pet udaraca mačem, pred očima okupljenih vjernika. Vjernici su teško ranjenog Anđela prenijeli u obližnju kuću, gdje je nakon četiri dana agonije umro, 5. svibnja 1220. godine, moleći, prema predaji, oproštenje za svog ubojicu do posljednjeg trenutka - detalj koji su kasniji životopisci osobito isticali kao znak evanđeoske dosljednosti njegova propovijedanja o oprostu.

Štovanje u Karmelu

Anđelo se, uz svetog Alberta Trapanskog, smatra jednim od »otaca« karmelićanskog reda jer su njih dvojica bili prvi sveci koji su unutar reda imali organizirani kult još u srednjem vijeku, prije nego što su drugi karmelićanski sveci postali poznati u širem kršćanstvu. Između 1625. i 1627. godine crkvene su vlasti u Licati provele formalnu, dokumentiranu istragu o čudima pripisivanim njegovu zagovoru, čiji su zapisnici sačuvani i kasnije korišteni u znanstvenim analizama njegova kulta. Blagdan mu se slavi 5. svibnja, a u gradu Licati i danas se svečano obilježava obljetnica njegova mučeništva.

Mjesto u karmelićanskoj tradiciji

Kult svetog Anđela širio se sporo, ograničen najprije na Siciliju, a potom postupno i na druge karmelićanske zajednice diljem Europe, kako je red rastao izvan svog izvornog palestinskog i sicilijanskog žarišta. Njegov lik, obično prikazan s mačem kao simbolom mučeništva i knjigom propovijedi u ruci, postao je uobičajen motiv u karmelićanskoj crkvenoj umjetnosti, a njegova se priča često navodila kao primjer propovjedničke hrabrosti koja ne bira lagodniji put kada je javni moral doveden u pitanje.

Kritički pogled na predaju

Suvremeni povjesničari karmelićanskog reda napominju da je najveći dio pojedinosti o Anđelovu životu - njegovo jeruzalemsko podrijetlo, godina rođenja, pa i točan tijek putovanja na Siciliju - zabilježen tek u životopisima nastalim nekoliko stoljeća nakon njegove smrti, u razdoblju kada su različiti redovi, uključujući karmelićane, sastavljali legendarne povijesti kako bi utemeljili vlastiti ugled i drevnost. Zbog toga se njegov lik danas promatra kao spoj vjerojatne povijesne jezgre - stvarnog mučeništva karmelićanskog propovjednika u Licati u 13. stoljeću - i kasnije, znatno razrađenije pobožne nadogradnje.