Sveti Augustin Canterburyjski, biskup

Prior poslan na misiju

Augustin je prije odlaska u Englesku bio prior samostana svetog Andrije na Celijskom brdu u Rimu, koji je osnovao sam papa Grgur Veliki. O njegovu ranom životu i godini rođenja ne zna se ništa pouzdano - prema predaji bio je pripadnik ugledne rimske obitelji, no ni to nije potvrđeno izvorima. Oko 595. godine papa Grgur, saznavši da bi pogansko stanovništvo Britanije moglo biti otvoreno za kršćansku poruku, odabrao je Augustina da predvodi skupinu od oko četrdeset benediktinskih redovnika na misionarski pothvat. Skupina je krenula u lipnju 596., no putem su ih obeshrabrile glasine o divljim i ratobornim Sasima koji ih čekaju u Britaniji, pa su u Provansi neko vrijeme oklijevali nastaviti put.

Put preko Galije

Nakon papinskog pisma ohrabrenja skupina je nastavila kroz Galiju i u proljeće 597. konačno se ukrcala za Britaniju, iskrcavši se na otoku Thanetu. Ondje su zatražili susret s kraljem Etelbertom od Kenta, čija je supruga, franačka princeza Berta, već bila kršćanka i sa sobom je u Kent dovela vlastitog biskupa, Liudharda, koji je bdio nad njezinom vjerom. Ta je okolnost misionarima davala nadu u povoljan doček.

Susret s kraljem Etelbertom

Prema predaji, kralj je pristao na susret, ali isključivo na otvorenom, iz straha da bi ga stranci u zatvorenom prostoru mogli začarati. Nakon što je saslušao Augustinovu poruku, Etelbert je odgovorio da su njegove riječi i obećanja lijepa, no izrazio je oprez prema napuštanju običaja svojih predaka. Ipak je dopustio misionarima da se nastane u Canterburyju i slobodno propovijedaju.

Pokrštenje Kenta

Kralj je postupno prihvatio novu vjeru i kršten je, prema predaji, na Duhove 597. Do Božića iste godine Augustin je, prema izvorima, krstio više od deset tisuća ljudi - uspjeh koji je misiju učinio jednim od najvažnijih poduhvata u ranoj povijesti engleskog kršćanstva. Augustin je 601. godine formalno postavljen za nadbiskupa Canterburyja i od pape je primio palij, znak nadbiskupske vlasti. Iste je godine, uz Etelbertovu pomoć, osnovao dvije nove biskupije - u Rochesteru, gdje je postavio Justa, i u Londonu, gdje je postavio Melita.

Smrt i nasljeđe

Umro je 26. svibnja 604. godine, iste godine kad i papa Grgur koji ga je poslao. Pokopan je izvan zidina Canterburyja, u opatijskoj crkvi svetih Petra i Pavla koju je počeo graditi. Njegovo djelo ostalo je temelj crkvene organizacije Engleske, a canterburyjska nadbiskupija i danas nosi njegovo nasljeđe kao prvo sjedište engleskog kršćanstva.

Utemeljitelj crkvene organizacije

Osim krštavanja stanovništva Kenta, Augustin je postavio temelje crkvene uprave koja će oblikovati kasniju Englesku - osnovao je biskupije, počeo graditi crkve i uspostavio prve redovničke zajednice na engleskom tlu. Iako je njegov utjecaj izvan Kenta u početku bio ograničen, jer su druga anglosaska kraljevstva dulje ostala poganska, njegov je misionarski poduhvat otvorio put postupnom pokrštenju cijelog otoka tijekom sljedećeg stoljeća.

Odnos prema keltskim kršćanima

Augustin se tijekom svoje misije susreo i s postojećim keltskim kršćanskim zajednicama na britanskom otočju, čije su liturgijske i disciplinske prakse u nekim pojedinostima odstupale od rimskih običaja, primjerice u računanju datuma Uskrsa. Pokušaji usklađivanja tih razlika nisu urodili plodom za njegova života, a spor se konačno riješio tek desetljećima poslije, na sinodi u Whitbyju 664. godine, kad se engleska Crkva u cijelosti priklonila rimskoj praksi.

Nasljeđe canterburyjske stolice

Nadbiskupija koju je Augustin utemeljio u Canterburyju ostala je stoljećima najvažnije crkveno sjedište Engleske, a naslov canterburyjskog nadbiskupa i danas nosi poseban ugled unutar anglikanske zajednice, nastale stoljećima poslije crkvenim raskolom u Engleskoj. Njegov se blagdan u Engleskoj i danas slavi kao spomen na trenutak kad je kršćanstvo, nakon ranijih neuspjelih pokušaja, konačno pustilo trajne korijene na otoku. Ta je misija, iako je krenula s oklijevanjem i strahom, na koncu postavila temelj crkvene tradicije koja je oblikovala englesku povijest kroz sljedećih tisuću godina.