Sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj

Sin poganskog oca i kršćanske majke

Aurelije Augustin rodio se 13. studenoga 354. u Tagasti, malom gradu u rimskoj provinciji Numidiji, na području današnjeg Alžira. Otac Patricije bio je gradski službenik i poganin, dok je majka Monika bila revna kršćanka čija je ustrajna molitva, prema kasnijoj Augustinovoj vlastitoj ocjeni, presudno oblikovala njegov životni put. Iako je kao dijete bio upisan među katekumene, krštenje je odgođeno, što je u to doba bio uobičajen postupak. Obitelj nije bila osobito imućna, ali su roditelji ulagali u sinovo obrazovanje, prepoznajući njegovu nadarenost za govorništvo i jezik.

Retor koji je devet godina slijedio krivovjerje

Sa šesnaest godina, dok je čekao sredstva za daljnje studije, Augustin se, prema vlastitom priznanju u Ispovijestima, prepustio zadovoljstvima mladenačke naravi. U Kartagi je stupio u dugogodišnju vezu iz koje se rodio sin Adeodat. Oko 373. godine, potaknut čitanjem Ciceronova djela Hortensius, okrenuo se filozofiji i pristupio manihejcima, dualističkoj sekti koja je zlo objašnjavala kao samostalno načelo suprotstavljeno dobru. Kao manihejski „slušatelj” ostao je gotovo devet godina, sve dok ga susret s uglednim manihejskim učiteljem Faustom, koji se pokazao nesposobnim odgovoriti na temeljna pitanja o prirodi svijeta, nije duboko razočarao. Vodio je govorničku školu, najprije u Tagasti, potom u Kartagi, tražeći ugled i uspjeh koji ga nisu ispunjavali.

Milano, Ambrozije i vrt obraćenja

Godine 383. Augustin se preselio u Rim, a ubrzo potom u Milano, gdje je dobio mjesto učitelja retorike na carskom dvoru. Ondje je slušao propovijedi biskupa Ambrozija, čija ga je rječitost i duhovno tumačenje Svetoga pisma postupno oslobađalo manihejskih dvojbi. Upoznao je i neoplatoničku filozofiju, koja mu je pomogla premostiti intelektualne prepreke vjeri. Odlučujući trenutak dogodio se u rujnu 386. u vrtu milanske kuće, kada je, prema vlastitom svjedočanstvu, čuo dječji glas koji ponavlja „uzmi i čitaj”, nakon čega je otvorio Poslanicu Rimljanima i u pročitanom tekstu prepoznao poziv na konačni obrat. Krstio ga je sam Ambrozije na uskrsnu noć 24. na 25. travnja 387., u tridesettrećoj godini života. Ubrzo nakon toga umrla je Monika, koja je, prema Augustinovu opisu, dočekala ispunjenje svoje životne molitve.

Povratak u Afriku i biskupska služba u Hiponu

Nakon majčine smrti Augustin se vratio u sjevernu Afriku, prodao obiteljsko imanje i sredstva podijelio siromašnima, okupivši oko sebe malu redovničku zajednicu posvećenu molitvi i studiju. Godine 391. u Hiponu je, protiv vlastite volje, zaređen za svećenika, a 396. postao je biskup toga grada, službu koju je obnašao punih trideset i četiri godine. Uz redovite biskupske obveze - propovijedanje, suđenje u crkvenim sporovima, brigu za siromahe - vodio je i opsežnu prepisku s biskupima diljem kršćanskog svijeta te sudjelovao na brojnim crkvenim saborima.

Branitelj vjere protiv donatista, pelagijanaca i arijanaca

Velik dio Augustinova biskupskog djelovanja bio je posvećen suzbijanju krivovjerja koja su cijepala afričku Crkvu. Protiv donatista, koji su tvrdili da sakramenti podijeljeni od strane grešnih svećenika nisu valjani, branio je jedinstvo i svetost Crkve neovisno o osobnoj nedostojnosti njezinih službenika. Protiv Pelagija i njegovih sljedbenika, koji su naglašavali ljudsku sposobnost postizanja spasenja vlastitim silama, razvio je nauk o milosti kao Božjem besplatnom daru bez kojega čovjek ne može činiti dobro - nauk zbog kojega je nazvan „naučiteljem milosti”. Sudjelovao je i u raspravama protiv arijanaca, koji su nijekali punu Kristovu božansku narav.

Djela koja su oblikovala zapadnu misao

Augustin je ostavio iza sebe više od devedeset djela, od teoloških rasprava do propovijedi i pisama. Ispovijesti, napisane u obliku molitve upućene Bogu, jedno su od prvih velikih djela autobiografske introspekcije u zapadnoj književnosti, u kojima Augustin bez uljepšavanja opisuje vlastite zablude i put obraćenja. U opsežnom djelu O državi Božjoj, pisanom nakon što su Vizigoti 410. opljačkali Rim, promišljao je odnos zemaljske i nebeske zajednice, odbacujući optužbe da je kršćanstvo krivo za propast Carstva. Njegova su djela stoljećima ostala temeljni izvor zapadne teologije i filozofije.

Smrt pred vratima opsjednutog Hipona

Posljednje mjesece života Augustin je proveo u molitvi i pokori dok su Vandali opsjedali Hipon. Prema svjedočanstvu njegova životopisca Posidija, naredio je da mu se pred oči stave pokornički psalmi, koje je čitao ležeći na samrtnoj postelji. Umro je 28. kolovoza 430., dok je grad još uvijek bio pod opsadom. Njegov utjecaj na kršćansku teologiju, od nauka o milosti i prvotnom grijehu do razumijevanja vremena i povijesti, ostao je golem i u katoličkoj i u protestantskoj tradiciji sve do danas.