Sveti Bartolomej, apostol

Ime koje je zapravo prezime

Ime Bartolomej dolazi od aramejskog „bar Talmaj“, što znači „sin Talmajev“, i vjerojatno je patronim, odnosno svojevrsno prezime, a ne osobno ime. Zbog toga biblijski stručnjaci već dugo pretpostavljaju da je taj apostol identičan s Natanaelom, čovjekom čije osobno ime bilježi jedino Ivanovo evanđelje, dok ga sinoptička evanđelja (Matej, Marko, Luka) navode samo kao Bartolomeja, uvijek uz ime Filipa, što se poklapa s Ivanovim izvještajem da je upravo Filip doveo Natanaela k Isusu.

Susret opisan u Ivanovu evanđelju

Prema Ivanovu evanđelju, Filip je pronašao Natanaela i rekao mu da su pronašli onoga o kome su pisali Mojsije i proroci, Isusa iz Nazareta. Natanael je s nevjericom upitao: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ Kad je ipak došao k Isusu, Isus je o njemu rekao: „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare.“ Natanael je, začuđen što ga Isus poznaje iako se dotad nisu sreli, upitao odakle ga poznaje, na što mu je Isus odgovorio da ga je vidio pod smokvom prije nego što ga je Filip pozvao. Natanael je tada ispovjedio: „Učitelju, ti si Sin Božji, ti si kralj Izraelov!“ - jedna od ranijih i jasnijih ispovijesti vjere u čitavom evanđelju.

Šutljiv u ostatku evanđelja

Nakon tog uvodnog susreta, Bartolomej-Natanael se u evanđeljima više gotovo i ne spominje osim u popisima dvanaestorice apostola, te u Ivanovu evanđelju kao jedan od učenika kojima se uskrsli Isus ukazao na Galilejskom jezeru. Njegova šutljiva prisutnost u tekstu tipična je za većinu apostola izvan uže trojice (Petra, Jakova i Ivana), o kojima Novi zavjet donosi vrlo malo pojedinosti.

Misija prema kasnijoj predaji

Crkvena predaja, znatno mlađa od Novog zavjeta i sa slabom povijesnom potvrdom, smješta Bartolomejevo misionarsko djelovanje u različite krajeve - najčešće se spominje Armenija, gdje se i danas štuje kao jedan od utemeljitelja armenske kršćanske Crkve, a spominju se i Indija te Mezopotamija. Nijedna od tih tradicija nema suvremenu povijesnu potvrdu iz 1. stoljeća, pa ih valja čitati kao pobožnu predaju različitih kršćanskih zajednica koje su ga željele smatrati svojim utemeljiteljem.

Mučeništvo oderivanjem kože

Najraširenija predaja o njegovoj smrti, poznata iz srednjovjekovnih hagiografija, govori da je u Armeniji bio mučen tako da mu je živom oderana koža, a potom je pogubljen, moguće raspećem ili odrubljivanjem glave, u zavisnosti od verzije predaje. Upravo zbog te legende Bartolomej je u kršćanskoj umjetnosti često prikazivan kako drži vlastitu kožu, motiv koji je proslavila i Michelangelova freska Posljednjeg suda u Sikstinskoj kapeli. Valja naglasiti da se ni okolnosti ni datum smrti ne mogu povijesno sa sigurnošću utvrditi - riječ je o kasnoj i dramatičnoj hagiografskoj predaji.

Zašto je štovan unatoč šturim podacima

Unatoč oskudnim biografskim podacima, Bartolomej je od ranog srednjeg vijeka bio jedan od popularnijih apostolskih svetaca, ponajviše zbog upečatljive legende o mučeništvu i zbog crkava i relikvija koje su mu posvećene diljem Europe, od Rima do Frankfurta. Njegov je lik ostao svjedočanstvo da svetost Crkva ne mjeri opsegom zapisanih riječi, nego vjernošću do kraja.

Trag u hrvatskoj tradiciji

U hrvatskim je krajevima svetom Bartolomeju posvećeno više starih župnih crkava, osobito u primorskim i otočnim sredinama gdje je njegov blagdan krajem kolovoza dugo obilježavao kraj ljetnih poljskih i ribarskih radova te početak jesenskih priprema. Puk je njegov datum, 24. kolovoza, u nekim krajevima povezivao i s vremenskim predviđanjima za jesen, što je uobičajena crta pučke pobožnosti vezane uz svece čiji se blagdan poklapa s promjenom godišnjeg doba, bez obzira na to što takva predviđanja nemaju veze sa samim biblijskim likom apostola.