Sveti Bernard iz Clairvauxa, opat i crkveni naučitelj

Nadareni mladić iz burgundskog plemstva

Bernard je rođen 1090. godine u Fontainesu kraj Dijona, u burgundskoj plemićkoj obitelji Tescelina od Fontainesa i Alete od Montbarda. Već sa devet godina poslan je u ugledno učilište kod svjetovnih kanonika u Châtillon-sur-Seineu, gdje se istaknuo ljubavlju prema književnosti i izvjesno vrijeme razmišljao i o pjesničkoj karijeri, prije nego što je odlučio posvetiti dar riječi drukčijoj svrsi.

Ulazak u Cîteaux i osnivanje Clairvauxa

Godine 1113. Bernard je, prema predaji povukavši za sobom i tridesetak rođaka i prijatelja, stupio u tada mali i strogi cistercitski samostan Cîteaux. Već 1115. godine poslan je da osnuje novu zajednicu u dolini poznatoj kao Dolina gorčine, koju je preimenovao u Clairvaux, Svijetlu dolinu. Pod njegovim vodstvom Clairvaux se razvio u jedno od najutjecajnijih redovničkih središta Europe, a iz njega je izravno ili posredno osnovano stotinu šezdeset i tri samostana diljem kontinenta, dok je broj cistercitskih kuća do njegove smrti narastao na tri stotine četrdeset i tri.

Uloga u papinskom raskolu

Godine 1130., nakon spornog izbora dvojice papa, Inocenta II. i protupape Anakleta II., francuski je kralj sazvao sabor biskupa u Étampesu na kojemu je Bernardu, unatoč tome što nije bio biskup nego opat, povjereno da presudi između zavađenih strana. Bernard se odlučno založio za Inocenta II. te je svojim ugledom i putovanjima uspio pridobiti priznanje najvećih katoličkih vladara Europe za njega, čime je znatno pridonio okončanju raskola koji je prijetio jedinstvu zapadne Crkve.

Propovijedanje Drugog križarskog pohoda

Papa Eugen III., sam nekadašnji Bernardov redovnički učenik, povjerio mu je 1146. godine zadaću propovijedanja Drugog križarskog pohoda, koji je uslijedio nakon pada Edese na Bliskom istoku. Bernard je uspio potaknuti izniman odaziv europskog plemstva i pučanstva, no sam vojni pohod završio je porazom i neuspjehom, što je Bernardu donijelo osobno razočaranje i kritike u posljednjim godinama života, unatoč tome što odgovornost za vojni neuspjeh nije ležala u njegovu propovijedanju nego u vodstvu samog pohoda.

Marijina pobožnost i teološki spisi

Bernard je ostao poznat po iznimno izraženoj pobožnosti prema Djevici Mariji, o kojoj je pisao s posebnom nježnošću i uzvišenošću izraza, do te mjere da mu se u kasnijoj predaji pripisuju brojni marijanski tekstovi koje zapravo nije napisao. Njegov opsežan spisateljski opus obuhvaća propovijedi o Pjesmi nad pjesmama, teološku raspravu O razmatranju upućenu papi Eugenu III., spise protiv tadašnjih krivovjerja te oko petsto trideset sačuvanih pisama upućenih papama, biskupima i vladarima o crkvenim i političkim pitanjima njegova doba.

Smrt i naučiteljstvo Crkve

Bernard je umro u Clairvauxu 20. kolovoza 1153. godine, star šezdeset i tri godine, iscrpljen desetljećima intenzivnog rada i putovanja. Kanoniziran je 1174. godine, a 1830. proglašen je naučiteljem Crkve s nazivom Doctor Mellifluus, Medonosni naučitelj, zbog ljepote i duhovne dubine svojih propovijedi, koje su stoljećima ostale jedan od vrhunaca srednjovjekovne kršćanske književnosti.

Kritičar crkvene raskoši

Bernard nije štedio ni vlastiti red, ni papinski dvor kad je smatrao da su odstupili od jednostavnosti evanđelja: u svojem spisu O razmatranju, upućenom bivšem učeniku koji je postao papa, otvoreno je kritizirao svjetovnu raskoš, pravni formalizam i udaljenost rimske kurije od duhovnih zadaća Crkve. Ta spremnost da javno i izravno upozorava i najviše crkvene autoritete, uz istodobnu duboku osobnu poniznost i asketski način života, učinila ga je jednim od najutjecajnijih, ali i najslobodnijih glasova savjesti dvanaestog stoljeća.