Sveti Bernardin Sijenski, svećenik

Rano siroče iz Siene

Bernardin se rodio 8. rujna 1380. u mjestu Massa kraj Siene, u plemićkoj obitelji Albizeschi. Ostao je bez roditelja već u šestoj godini i odgajale su ga pobožne tetke. Nakon studija građanskog i kanonskog prava, 1397. pristupio je bratovštini Gospe od stube pri bolnici Santa Maria della Scala u Sieni, a tri godine poslije, tijekom velike kuge koja je pogodila grad, s desetak suradnika njegovao je oboljele.

Ulazak među franjevce

Nakon što je razdijelio svu svoju baštinu siromasima, Bernardin je 8. rujna 1402. primio franjevački habit u samostanu San Francesco u Sieni, zavjetovao se godinu poslije i zaredjen je za svećenika 1404., svaki put na isti datum - dan svog rođenja. U redu se ubrzo istaknuo pobožnošću i strogošću života.

Propovjednik Italije

Oko 1417. godine u Milanu je počeo propovijedati na način koji je ubrzo privukao pozornost cijele Italije. Njegovi su govori na gradskim trgovima znali okupljati i do trideset tisuća slušatelja, zbog čega je nazvan apostolom Italije. Obilazio je grad za gradom, pozivajući na obraćenje, pomirenje zavađenih obitelji i napuštanje krvne osvete.

Znak IHS

Oko 1424. Bernardin je uveo običaj da tijekom propovijedi drži pred sobom dasku s ugraviranim slovima IHS, kraticom Isusova imena, okruženu zracima sunca. Poticao je gradove da taj znak stave na javne zgrade umjesto dotadašnjih grbova zavađenih stranaka, kao poziv na jedinstvo u Kristu. Zbog te je prakse 1427. bio optužen za herezu, no nakon ispitivanja papa Martin V. u potpunosti je opravdao njegovo učenje. Bernardin je više puta odbio ponuđenu biskupsku službu kako bi zadržao slobodu propovijedanja.

Smrt i brzo priznanje svetosti

Umro je 20. svibnja 1444. u Aquili u Abruzzima, na predvečerje blagdana Uzašašća, dok je, već preslab za hod, putovao magarcu prema jugu Italije na još jedno misijsko putovanje. Papa Nikola V. proglasio ga je svetim već 24. svibnja 1450., samo šest godina nakon smrti - znak koliko je njegovo djelovanje bilo prepoznato još za života.

Reformator gospodarskog morala

Osim propovijedanja pokore, Bernardin se bavio i pitanjima koja su njegovim suvremenicima bila neobična za propovjednika - raspravljao je o etici trgovine, dopustivosti kamata i pravednoj cijeni, pokušavajući pomiriti gospodarski život tadašnjih talijanskih gradova s kršćanskim moralnim naukom. Njegovi su spisi na tu temu kasnije utjecali na razvoj katoličke misli o ekonomiji.

Nasljeđe u Franjevačkom redu

Bernardin je unutar Franjevačkog reda zagovarao stroži način života, poznat kao promatračka reforma (opservanti), koji se zalagao za povratak izvornoj siromaštvu i disciplini svetog Franje. Njegov je utjecaj pridonio širenju te reforme diljem Italije, a mnogi su ga suvremenici smatrali jednim od najvažnijih obnovitelja franjevačkog duha u petnaestom stoljeću, uz Ivana Kapistranskog, njegova mlađeg suvremenika i sljedbenika iste reforme.

Propovjednik pomirenja

Talijanski gradovi njegova doba bili su duboko podijeljeni unutarnjim strankama i obiteljskim krvnim osvetama koje su desetljećima trovale gradski život. Bernardinove propovijedi, usmjerene na javno pomirenje zavađenih obitelji i napuštanje osvete, imale su stoga i praktičnu, društvenu ulogu - mnogi su gradovi nakon njegovih propovijedi javno sklapali primirja, spaljivali predmete korištene u sukobima ili obnavljali zajedničke gradske simbole, poput IHS znaka koji je sam promicao kao zamjenu za stranačke grbove. Zbog tog spoja duhovne poruke i praktičnog djelovanja na društveni mir, Bernardin se u kasnijoj tradiciji pamti ne samo kao propovjednik nego i kao mirotvorac talijanskih gradova petnaestog stoljeća.