Sveti Ćiril, redovnik, i Metod, biskup, zaštitnici Europe

Braća iz Soluna

Konstantin, poznatiji pod redovničkim imenom Ćiril, rođen je oko 826. ili 827. u Solunu, kao najmlađi od sedmero djece uglednog bizantskog časnika. Njegov stariji brat Metod, rođen oko 815., isprva je krenuo upravnom karijerom, no potom se povukao u samostanski život. Solun je u to doba bio grad u kojem se govorio i slavenski jezik okolnog stanovništva, pa su braća od djetinjstva bila upoznata s tim jezikom, što će se pokazati presudnim za njihovo kasnije poslanje.

Obrazovanje i rani rad Ćirila

Konstantin je stekao izvrsno obrazovanje u Carigradu, gdje se istaknuo znanjem filozofije, retorike i jezika, po čemu je i dobio nadimak Filozof. Djelovao je kao knjižničar i učitelj, a sudjelovao je i u diplomatskim i misionarskim poslanstvima Bizantskog Carstva, među ostalim prema Arapima i Hazarima, gdje je stjecao iskustvo u dijalogu s drugim vjerama i kulturama.

Poziv iz Velike Moravske

Godine 862. ili 863. veliko-moravski knez Rastislav uputio je bizantskom caru Mihaelu III. molbu za slanje učitelja koji bi njegovu narodu propovijedali vjeru na razumljivom jeziku, umjesto na latinskom kojim su se služili franački misionari. Rastislav je time želio ojačati crkvenu i političku samostalnost svoje kneževine prema njemačkom utjecaju. Izbor je pao na Konstantina i njegova brata Metoda, koji su za tu prigodu pripremili prijevode osnovnih bogoslužnih tekstova.

Stvaranje glagoljice

Prije polaska u Veliku Moravsku Konstantin je sastavio posebno pismo prilagođeno glasovima slavenskog jezika - glagoljicu, prvo poznato slavensko pismo. Pomoću njega braća su prevela najnužnije bogoslužne i biblijske tekstove, stvorivši tako prvi slavenski književni jezik, danas poznat kao staroslavenski. Time su Slaveni prvi put dobili mogućnost slušati i moliti bogoslužje na jeziku koji su razumjeli.

Misija, obrana i sukobi

U Velikoj Moravskoj braća su naišla na otpor franačkog klera, koji je slavensko bogoslužje smatrao nedopustivim uz bok latinskom, grčkom i hebrejskom jeziku. Kako bi obranili svoje djelo, Ćiril i Metod otputovali su u Rim, gdje im je papa Hadrijan II. odobrio uporabu slavenskog jezika u liturgiji. U Rimu je Ćiril, oslabljen bolešću, stupio u samostan i ubrzo, 14. veljače 869., preminuo. Metod je zaređen za nadbiskupa i nastavio djelo brata, unatoč daljnjim progonima i čak zatočeništvu od strane franačkih biskupa, sve do svoje smrti 6. travnja 885.

Baština među Hrvatima

Premda izravna prisutnost Ćirila i Metoda na hrvatskom tlu nije povijesno potvrđena, njihovo je djelo, glagoljica i slavensko bogoslužje, preko učenika proširilo i na hrvatske krajeve, gdje se glagoljaška tradicija sačuvala neobično dugo. Hrvati su jedini narod na Zapadu kojemu je Rim dopustio bogoslužje na staroslavenskom jeziku i glagoljici sve do dvadesetog stoljeća, a spomenici poput Bašćanske ploče svjedoče o toj bogatoj pisanoj baštini, iako nastali stoljećima poslije Ćirila i Metoda.

Spomendan

Katolička crkva slavi zajednički spomendan svetih Ćirila i Metoda 14. veljače, na obljetnicu Ćirilove smrti u Rimu, dok se u pravoslavnoj tradiciji i u nekim slavenskim zemljama njihov blagdan obilježava u drugim terminima, među ostalim 5. srpnja. Bez obzira na datum, oba su slavlja izraz zahvalnosti za djelo koje je Slavenima omogućilo da čuju i čitaju Božju riječ na vlastitom jeziku.

Zaštitnici Europe

Papa Ivan Pavao II. proglasio je 1980. godine svete Ćirila i Metoda suzaštitnicima Europe, uz svetog Benedikta, prepoznajući njihov doprinos oblikovanju kršćanskog i kulturnog identiteta europskog kontinenta te njihovu ulogu mostograditelja između Istoka i Zapada.