Sveti Ćiril Jeruzalemski, biskup i crkveni naučitelj

Svećenik u vrijeme teoloških sukoba

Ćiril se rodio oko 315. godine, vjerojatno u Jeruzalemu ili njegovoj blizini. Za svećenika ga je zaredio biskup Maksim oko 335. godine. Naslijedio je Maksima na jeruzalemskoj biskupskoj stolici oko 350. godine, u okolnostima koje su ostale sporne: prema jednom svjedočanstvu, arijanski metropolit Akakije Cezarejski obećao mu je stolicu ako se odrekne svećeničkog reda koji je primio od Maksima.

Kateheze za krštenike

Ćirilovo najvažnije djelo nastalo je oko 347. godine - niz katehetskih predavanja namijenjenih onima koji su se pripremali primiti krštenje. Sastojale su se od uvodnog govora, osamnaest poučavanja održanih tijekom korizme te pet "mistagoških" predavanja održanih uskrsnom oktavom, nakon krštenja, o značenju sakramenata koje su ti ljudi upravo primili. Te su kateheze sačuvane do danas i smatraju se jednim od najvrjednijih svjedočanstava o životu i nauku rane Crkve.

Tri progonstva

Ćirilov biskupski put obilježila su ponavljana progonstva, uglavnom povezana sa sukobima oko arijanske krize. Metropolit Akakije protjerao ga je 357. godine, optuživši ga da je tijekom gladi prodao crkvenu imovinu. Vratio se nakon sabora u Seleuciji 359., ponovno je protjeran 360., vraćen za cara Julijana 361., a od 367. do 378. proveo je u još dužem progonstvu za vladavine cara Valensa.

Povratak pravovjerju

Ćiril je u ranijim godinama pripadao polu-arijanskoj struji, izbjegavajući izraz "istobitan" (homoousios) te opisujući Sina kao "u svemu sličnog Ocu". Na Carigradskom saboru 381. godine, kojem je napokon prisustvovao, službeno je prihvatio nicejsku formulu o istobitnosti Sina s Ocem, čime se konačno svrstao uz pravovjerno učenje o Presvetom Trojstvu.

Smrt i štovanje

Umro je 18. ožujka 386. ili, prema drugom računanju, 387. godine u Jeruzalemu, gdje je biskupovao gotovo četiri desetljeća, od toga šesnaest godina proveo u tri odvojena progonstva. Zbog vrijednosti svojih kateheza za razumijevanje rane liturgijske i sakramentalne prakse, papa Leon XIII. proglasio ga je 1882. godine naučiteljem Crkve.

Sporni put do biskupske stolice

Okolnosti Ćirilova dolaska na jeruzalemsku biskupsku stolicu ostaju predmet povijesne rasprave. Prema jednom svjedočanstvu, arijanski metropolit Akakije Cezarejski obećao mu je biskupsku čast pod uvjetom da se odrekne svećeničkog reda koji je primio od svog prethodnika Maksima - okolnost koja baca sjenu dvosmislenosti na sam početak njegove službe. Bez obzira na te nejasnoće, Ćiril je poslije dosljedno branio nicejsko vjerovanje, što sugerira da su njegove rane kompromise, ako su postojale, kasnije nadišla vlastita teološka uvjerenja.

Predavanja koja su preživjela stoljeća

Ćirilove kateheze, izrečene oko 347. godine, sastojale su se od uvodnog govora, osamnaest predavanja za korizmene katehumene i pet dodatnih "mistagoških" predavanja održanih uskrsnom oktavom, nakon što su novokršteni već primili sakramente. Ta posljednja predavanja posebno su vrijedna jer izravno opisuju kako je rana Crkva u Jeruzalemu slavila krštenje, potvrdu i euharistiju - dragocjen uvid u liturgijsku praksu iz vremena kad su takvi opisi bili rijetkost.

Život između progonstava

Ćirilov biskupski put obilježen je gotovo neprekidnim izmjenama progonstva i povratka: protjeran 357., vraćen 359., ponovno protjeran 360., vraćen pod carem Julijanom 361., a potom proveo jedanaest godina u progonstvu za vladavine cara Valensa, od 367. do 378. Tek je na Carigradskom saboru 381. godine, pred kraj života, konačno mogao javno i bez dvojbe potvrditi svoju vjernost nicejskom vjerovanju o istobitnosti Sina s Ocem - trenutak koji je zaokružio desetljeća teološke i osobne nesigurnosti.