Sveti Damaz I., papa

Odrastanje uz crkvu svetog Lovre

Damaz je rođen oko 304. ili 305. godine, vjerojatno u Rimu, gdje je odrastao služeći u crkvi svetog Lovre. Njegov je otac Antonije, prema predaji, bio španjolskog podrijetla, a majka se zvala Laurencija. Odgojen u samom srcu rimske kršćanske zajednice, rano se uključio u crkvenu službu kao đakon.

Izbor i sukob oko pape

Za rimskog je biskupa izabran u listopadu 366. godine velikom većinom glasova, no odmah se suočio s protivljenjem pristaša đakona Ursina, kojeg su podržavali sljedbenici prethodnog pape Liberija. Ursina su nepravilno posvetili za biskupa, uslijedila su nasilna sukobljavanja dviju strana, sve dok car Valentinijan 367. nije podržao Damaza i protjerao Ursina u Köln. Kasnije je Damaz bio lažno optužen za preljub, ali ga je oslobodio car Gracijan uz potvrdu sinode.

Obrana nauka

Damaz je odlučno branio katoličko učenje, osudivši na rimskim sinodama 368. i 369. godine krivovjerja apolinarizma i makedonijanizma te izopćivši arijanskog milanskog biskupa Auksencija oko 369./370. godine. Poslao je i svoje izaslanike na Carigradski sabor 381. godine, koji je potvrdio nauk o božanstvu Duha Svetoga.

Narudžba Vulgate

Njegovo najtrajnije djelo bilo je povjeravanje svetom Jeronimu, koji mu je neko vrijeme služio i kao osobni tajnik, zadaće revizije dotadašnjih latinskih prijevoda Biblije, poznate kao Vulgata. Taj je prijevod postao službeni latinski tekst Svetog pisma zapadne Crkve na više od tisuću godina, sve do liturgijskih reformi 20. stoljeća.

Katakombe, natpisi i graditeljstvo

Damaz je uložio golem trud u obnovu rimskih katakombi i štovanje mučenika, dajući postaviti brojne nadgrobne natpise u prepoznatljivom umjetničkom pismu - takozvanim „damazovskim slovima“ - koje je za njega klesao kaligraf Furije Dionizije Filokal. Ti su natpisi imali i teološku vrijednost, jer su čuvali sjećanje na progone i svjedočili vjeru mučenika budućim naraštajima. Dao je sagraditi krstionicu kod Vatikana, isušiti vatikanske kripte, obnoviti crkvu San Lorenzo in Damaso i podići spomenik zvani „Platonia“ uz baziliku svetog Sebastijana.

Smrt

Damaz je umro 11. prosinca 384. godine, u dobi od osamdeset godina, i, prema predaji, pokopan u maloj crkvi koju je sam podigao na Via Ardeatina, zajedno sa svojom majkom i sestrom. Ostao je zapamćen kao papa koji je spojio čvrstu crkvenu upravu, odlučnu obranu nauka i trajnu brigu za pisanu i spomeničku baštinu Crkve, ostavivši trag koji je nadživio i njegov pontifikat i njegovo doba.

Damaz kao pjesnik mučenika

Damazovi nadgrobni natpisi, pisani elegantnim latinskim heksametrima, nisu bili tek ukras: bili su svjesan pokušaj da se u trenutku kad su živi svjedoci progona već izumirali, sačuva pouzdano sjećanje na mjesta pokopa i imena mučenika, mnogih dotad poznatih samo usmenom predajom rimske zajednice. Zahvaljujući tim natpisima i njihovim kasnijim prijepisima, arheolozi su stoljećima poslije mogli točnije identificirati pojedine grobnice u katakombama duž prometnica koje su izlazile iz Rima, poput Via Appia i Via Ardeatina.

Odnos prema Istoku i papinski autoritet

Damaz je također pridonio jačanju ugleda rimske stolice u odnosu prema istočnim crkvama, ustrajavajući na tome da odluke rimskog biskupa u pitanjima nauka i crkvenog reda imaju posebnu, prvenstvenu težinu - stav koji će kasniji pape razvijati u sve razrađeniji nauk o rimskom primatu. Istodobno je održavao prepisku s istočnim biskupima poput Bazilija Velikog, pokušavajući ublažiti napetosti oko tumačenja trojstvenog nauka koje su tada razdirale Crkvu na Istoku.