Sveti Danijel i drugovi, franjevački mučenici

Poziv na misiju u Maroko

Sedmorica franjevaca mučenički su stradala u gradu Ceuti u sjevernom Maroku 10. listopada 1227. godine. Mučeništvo braće Berarda i drugova iz 1219., stradalih u sličnoj misiji, potaknulo je nove redovnike Franjevačkog reda da zatraže dopuštenje za propovijedanje u zemljama koje tada nisu bile kršćanske. Početkom 1227. godine šestorica redovnika iz Toskane - Anđeo, Samuel, Donul (Domno), Lav, Hugolin i Nikola - krenula je prema Africi, u dva vala preko Španjolske, sa zadaćom da naviještaju evanđelje muslimanskom stanovništvu Maroka. Prema santiebeati.it, Domno je bio rodom iz Montalcina, dok su ostali dolazili iz raznih dijelova Toskane.

Danijel kao vođa skupine

U Španjolskoj im se pridružio Danijel, franjevac iz Belvedere Marittima u Kalabriji i provincijalni ministar reda, koji je preuzeo vodstvo skupine. Zajedno su isplovili prema Africi i stigli u Ceutu, gdje su neko vrijeme boravili među kršćanskim trgovcima iz Pise, Genove i Marseillea, koji su u tom saracenskom gradu imali svoju malu zajednicu izvan gradskih zidina.

Javno propovijedanje i uhićenje

Početkom listopada 1227. sedmorica su ušla u grad i počela javno propovijedati na latinskom i talijanskom jeziku, otvoreno osuđujući islam kao vjeru. Prema predaji koju prenosi santiebeati.it, gradske su ih vlasti uhitile nakon te propovijedi i podvrgnule ispitivanju, nudeći im i nagrade i prijetnje kako bi se odrekli propovijedanja i prihvatili islam. Franjevci su ostali postojani, jedan po jedan pristupajući Danijelu, svome poglavaru, tražeći njegov blagoslov i dopuštenje da umru za Krista.

Pogubljenje

Kad su odbili odreći se vjere, sva sedmorica pogubljena su odrubljivanjem glave 10. listopada 1227. u Ceuti. Njihova su tijela, prema predaji, ostala neko vrijeme izložena, no kršćanski trgovci koji su u gradu živjeli uspjeli su ih kasnije prikupiti i dostojno pokopati. Zajednička smrt subraće koja su se, prema predaji, međusobno hrabrila i tražila blagoslov poglavara prije pogubljenja, ostala je u franjevačkoj tradiciji simbol bratske solidarnosti u mučeništvu.

Kanonizacija i štovanje

Papa Lav X. dopustio je dekretom od 22. siječnja 1516. javno štovanje sedmorice mučenika, gotovo tri stoljeća nakon njihove smrti. Blagdan sedmorice franjevačkih mučenika slavi se u Franjevačkom redu 13. listopada. Njihova priča, uz mučeništvo Berarda i drugova osam godina ranije, dio je niza ranih franjevačkih misijskih pothvata u sjevernoj Africi u prvim desetljećima postojanja reda, kada su franjevci - u duhu poziva svetog Franje Asiškog na susret s islamskim svijetom - odlazili propovijedati u krajeve gdje je to značilo izravnu opasnost za život.

Neslaganja u izvorima

Stariji izvori razilaze se oko točnog broja i imena subraće koja su pogubljena s Danijelom, kao i oko toga jesu li vlasti mučenike smatrale ludima ili opasnim buntovnicima prije nego što su ih osudile na smrt. Takve razlike u pojedinostima uobičajene su kod ranih franjevačkih misijskih mučeništava, čiji su opisi sastavljani desetljećima nakon događaja, na temelju usmene predaje unutar reda, a ne suvremenih sudskih zapisa. Zajedno s Danijelom navode se imena Samuel, Anđeo, Lav, Nikola, Hugolin i Domno, no raspored i točan redoslijed pridruživanja skupini u pojedinim izvorima blago variraju.

Mjesto u franjevačkoj misijskoj tradiciji

Ceuta je u to doba bila važna trgovačka i pomorska postaja na sjeveroafričkoj obali, s malom, ali stalnom zajednicom kršćanskih trgovaca iz talijanskih i francuskih pomorskih gradova, koji su ondje živjeli pod posebnim, ograničenim dopuštenjem muslimanskih vlasti. Upravo je postojanje takve zajednice omogućavalo franjevcima da uopće dođu do grada i neko vrijeme u njemu ostanu prije nego što bi javno propovijedanje izazvalo sukob s vlastima. Slična se shema - dolazak preko kršćanske trgovačke kolonije, potom otvoreno propovijedanje i uhićenje - ponavlja u više ranih franjevačkih misijskih mučeništava iz prve polovice 13. stoljeća, što svjedoči o obrascu koji su tadašnji misionari svjesno slijedili, nadahnuti primjerom svetog Franje, koji je i sam osobno propovijedao sultanu u Egiptu.