Sveti Dominik od Silosa, opat

Pastir iz Navare

Dominik je rođen oko 1000. godine u Navari, na sjeveru Španjolske, u skromnoj obitelji. Prema predaji, u mladosti je radio kao pastir prije nego što je stupio u samostanski život, u vrijeme kada je kraljevstvo Navara bilo pogranično područje neprestanih sukoba između kršćanskih kraljevstava i muslimanskih vladara na jugu Iberskog poluotoka.

Ušao je u benediktinski samostan San Millan de la Cogolla, gdje je zbog svoje moralne ozbiljnosti i pastoralnih vrlina ubrzo izabran za opata. Njegova revnost u upravljanju samostanskim dobrima i briga za siromašne stekle su mu ugled daleko izvan samostanskih zidina.

Sukob s kraljem

Kada je navarski kralj Garcia Sanchez III. zatražio od samostana dio prihoda kao danak kruni, Dominik je odbio, ustvrdivši da dobra samostana pripadaju siromašnima, a ne vladarima. Zbog tog otpora protjeran je iz Navare oko 1041. godine, u progonstvo koje ga je odvelo u susjedno kraljevstvo Kastilju.

Kralj Ferdinand I. Kastiljski, poznat kao Ferdinand Veliki, primio je prognanog opata i povjerio mu zapušteni samostan San Sebastian de Silos, kasnije preimenovan u njegovu čast Santo Domingo de Silos, blizu grada Burgosa.

Obnova Silosa

Pod Dominikovim vodstvom samostan Silos doživio je potpunu obnovu, kako gospodarsku tako i duhovnu. Izgradio je novu crkvu i klaustar, uspostavio strogu redovničku stegu prema benediktinskom pravilu i pretvorio Silos u jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta srednjovjekovne Kastilje, s bogatom skriptorijem u kojem su se prepisivali rukopisi.

Otkup zarobljenika

Njegovo najznačajnije djelo bilo je otkupljivanje kršćana zarobljenih od Saracena, gorući problem srednjovjekovne Španjolske u doba stalnih pograničnih ratova. Dominik je organizirao prikupljanje sredstava i osobno posredovao u otkupu zarobljenika, djelo koje je kasnije nadahnulo osnivanje redova posvećenih upravo toj zadaći, poput mercedarija i trinitaraca.

Smrt i štovanje

Umro je 20. prosinca 1073. godine u Silosu. Njegov je ugled toliko narastao da je, prema kasnijoj predaji, njegovo ime spominjano uz ime Cida Campeadora, legendarnog oslobodioca Španjolske od nevjernika. Žene u porodiljskim mukama zazivale su njegovo zagovorništvo, a španjolske kraljice tražile su, prema predaji, da im se donese njegov opatski štap kao znak zaštite pri porodu.

Njegov je grob u samostanu Silos postao veliko hodočasničko odredište, a samostan koji nosi njegovo ime i danas djeluje kao benediktinska opatija poznata po gregorijanskom pjevanju. Ime Dominik dano je i budućem svecu Dominiku Guzmanu, osnivaču dominikanaca, čija je majka, prema predaji, zazivala upravo ovog opata prije sinova rođenja.

Opatija kroz stoljeća

Samostan Santo Domingo de Silos zadržao je i nakon Dominikove smrti ugled duhovnog i kulturnog središta. U njegovoj su se knjižnici i skriptoriju stoljećima prepisivali liturgijski i pravni rukopisi, medu kojima i poznati Siloski beatus, iluminirani rukopis Apokalipse iz jedanaestog stoljeća, danas jedno od najvrjednijih djela španjolske srednjovjekovne umjetnosti. Klaustar opatije, sagrađen u desetljećima nakon Dominikove smrti, ostaje jedan od najljepših primjera romaničke arhitekture u Španjolskoj i danas privlači hodočasnike i posjetitelje.

Zajednica koja i danas pjeva

Redovnička zajednica u Silosu nikada nije prekinula djelovanje, osim u kratkim razdobljima progona redovništva u devetnaestom stoljeću. Benediktinci Silosa poznati su u suvremeno doba osobito po njegovanju gregorijanskog pjevanja, čije su snimke sredinom devedesetih godina dvadesetog stoljeća postigle neočekivan svjetski uspjeh i ponovno skrenule pozornost na opatiju koju je prije tisuću godina obnovio skromni pastir iz Navare. Dominikov kult, iako lokalno ograničen na Španjolsku i njoj bliske krajeve, ostao je živ zahvaljujući upravo toj neprekinutoj redovničkoj tradiciji koja i danas svjedoči o njegovu djelu.