Sveti Edmund Kampijan, svećenik i mučenik

Nadareni oksfordski učenjak

Edmund Kampijan rođen je u Londonu 25. siječnja 1540. u obitelji katoličkog knjižara. Kao darovit učenik već je na pogrebu Amy Robsart 1560. održao govor koji ga je proslavio, a na Oxfordu je postao cijenjeni predavač i, s tek sedamnaest godina, mladi „fellow“ koledža; njegovi su ga štovatelji nazivali „kampionistima“. Čak je i kraljica Elizabeta I. hvalila njegovu rječitost i držanje prilikom posjeta sveučilištu.

Prisega i obraćenje

Pod utjecajem biskupa Cheyneyja i vlastitih svjetovnih ambicija Kampijan je 1564. položio prisegu o kraljičinoj vrhovnoj vlasti nad Crkvom i primio niže, anglikanske redove. No u njemu je rasla grižnja savjesti: studij filozofije i teologije uvjerio ga je da je anglikanski put odstupanje od prave vjere. Dana 1. kolovoza 1569. napustio je Oxford i, nakon boravka u Irskoj, uputio se preko Francuske sve do sjemeništa u Douaiju, gdje je dovršio teološki studij i formalno se pomirio s Katoličkom crkvom.

Rim i Družba Isusova

Kao „bosonogi hodočasnik“ Kampijan je stigao u Rim neposredno prije smrti svetog Franje Borgije te je u travnju 1573. stupio u Družbu Isusovu, kao prvi novak kojega je primio novoizabrani general reda Everard Mercurian. Dodijeljen je austrijskoj, odnosno češkoj pokrajini reda te je djelovao i predavao u Pragu i Brnu, budući da engleska provincija tada još nije bila osnovana. Za svećenika je zaređen 1578. godine u Pragu.

Tajna misija u Engleskoj

U travnju 1580. Kampijan je zajedno s ocem Robertom Personsom krenuo na misiju u Englesku, sa zadaćom učvršćivanja katolika koji su pod pritiskom vlasti kolebali u vjeri. Njegovo propovijedanje i osobna svetost ostavljali su dubok dojam na suvremenike, zbog čega su ga vlasti počele intenzivno progoniti. Gotovo godinu dana putovao je preodjeven od kuće do kuće po engleskim grofovijama, tajno služeći misu, propovijedajući i ispovijedajući katolike u skrivenim sobama.

Uhićenje, mučenje i smrt

Uhićen je 17. srpnja 1581. u Lyford Grangeu, izdan od uhode Georgea Eliota, i odveden u londonski Tower. Podvrgnut mučenju, prema predaji nije odao skrovišta drugih svećenika, a unatoč patnjama javno je sudjelovao u nekoliko teoloških rasprava koje su vlasti organizirale protiv njega; suvremeni izvještaji, uključujući i one protivnika, priznaju da u njima nije bio nadvladan. Osuđen je na temelju izmišljenih optužbi za veleizdaju te je vješanjem, vučenjem i četvrtanjem pogubljen u Tyburnu 1. prosinca 1581., moleći, prema predaji, i za englesku kraljicu.

Štovanje

Njegova je smrt izazvala javno žaljenje i, prema izvještajima suvremenika, novi val obraćenja na katoličku vjeru. Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 9. prosinca 1886. godine, a papa Pavao VI. svetim ga je proglasio 25. listopada 1970., zajedno s ostalih trideset devet mučenika Engleske i Walesa.

Doba progona katolika u Engleskoj

Kampijanova je misija pala u razdoblje kad je engleski parlament katoličko bogoslužje proglasio veleizdajom, a samo skrivanje svećenika u kući kažnjavalo se smrću. U takvim su prilikama katoličke obitelji gradile tajne prostore, takozvane „priest holes“, kako bi zaštitile svećenike poput Kampijana od potjera. Njegovo djelo „Deset razloga“ (Decem Rationes), tiskano tajno 1581. i podijeljeno studentima Oxforda uoči njegova uhićenja, ostalo je poznato kao jedan od najoštrijih teoloških izazova upućenih anglikanskom establišmentu toga doba, a njegovo ime danas nosi isusovački Campion Hall na Oxfordu.

Sud povjesničara

Iako je službeno osuđen kao izdajnik, suvremeni povjesničari, uključujući i one nekatoličke, danas se slažu da mu je suđeno bez pravih dokaza veleizdaje, isključivo zbog njegova svećeništva i vjere. Njegov je slučaj postao simbol vjerskih progona u tudorskoj Engleskoj te je nadahnuo brojne kasnije književne i povijesne obrade, a njegovo pismo poznato kao „Bragga“ (Campion's Brag), napisano uoči misije kao objašnjenje njegovih namjera vlastima, i danas se navodi kao jedan od najupečatljivijih tekstova engleske katoličke otpornosti šesnaestog stoljeća.