Sveti Eutihije, mučenik

Ime u martirologiju

O svetom Eutihiju, čiji se spomen u rimskom martirologiju bilježi 6. rujna, ne postoji pouzdano sačuvano opširnije žitije. Njegovo ime pripada dugom popisu ranokršćanskih mučenika o kojima znamo tek toliko koliko su stari martirolozi zabilježili: ime, dan spomena i kratku naznaku da je stradao za vjeru. Takvih je zapisa u prvim stoljećima Crkve mnogo, jer se sustavno vođenje životopisa mučenika razvilo tek kasnije, kada je Crkva izašla iz progona i mogla javno štovati svoje mrtve.

Ime Eutihije, grčkog podrijetla, znači „sretan“ ili „blagoslovljen“, što je bilo uobičajeno ime među kršćanima istočnog Sredozemlja u prva tri stoljeća. Nosili su ga brojni kršćani u Rimu, Maloj Aziji i Grčkoj, pa je s vremenom u različitim mjesnim tradicijama nastalo više osoba istog imena čiji su se spomeni katkad miješali ili preklapali u kasnijim zbirkama. To otežava sa sigurnošću utvrditi je li spomen pod 6. rujna vezan uz jednog, konkretnog mučenika ili uz štovanje koje se s vremenom stopilo iz više izvora.

Vrijeme progona

Prema uvriježenoj crkvenoj predaji, spomen na 6. rujna vezuje se uz razdoblje progona kršćana u prva tri stoljeća, kada su vjernici uhićivani zbog odbijanja da žrtvuju rimskim bogovima ili caru. Postupak je obično bio isti: ispitivanje pred rimskim službenikom, ponuda pomilovanja u zamjenu za odricanje od vjere, a potom mučenje ili smrt za one koji su ostajali postojani. Bez sačuvanih akata suđenja ne može se sa sigurnošću reći ni u kojem gradu, ni pod kojim carem je Eutihije stradao - moguća su razdoblja od Decijeva progona sredinom 3. stoljeća do Dioklecijanova progona početkom 4. stoljeća.

Što povijest ne može potvrditi

Za razliku od nekih mučenika čiji su procesi zapisani u sudskim aktima ili opisani u djelima crkvenih pisaca poput Euzebija Cezarejskog, o Eutihiju nema takvih izvora. To ne znači da osoba nije postojala - naprotiv, uvrštavanje imena u stare martirologije, poput Hijeronimova martirologija iz 5. stoljeća, na kojem se temelji kasniji rimski martirologij, smatra se znakom da je štovanje u ranoj Crkvi bilo stvarno i mjesno prisutno. No opširnija priča o njegovu životu, kakvu čitatelj možda očekuje - djetinjstvo, obitelj, okolnosti uhićenja, riječi izgovorene pred sucem - jednostavno nije sačuvana ni u jednom poznatom vrelu.

Štovanje kroz stoljeća

Kao i mnogi mučenici prvih stoljeća, Eutihije je ostao zapamćen prvenstveno kroz liturgijski spomen, a ne kroz razrađeno žitije. Njegovo ime redovito se navodi u tiskanim izdanjima rimskog martirologija pod 6. rujna, uz kratku formulu poput „u Rimu, spomen svetog mučenika Eutihija“. Takav sažeti oblik tipičan je za stotine ranih mučenika čija su imena Crkva sačuvala kao svjedočanstvo vjernosti, iako pojedinosti njihova stradanja nisu prenesene do danas. Reforma rimskog martirologija u 20. i 21. stoljeću zadržala je takve spomene upravo zato da se ne izgubi sjećanje na mnoštvo bezimenih ili slabo poznatih svjedoka vjere iz prvih stoljeća.

Zašto se svetac časti i bez opširne biografije

Slučaj svetog Eutihija podsjeća na to koliko je od bogate povijesti ranog kršćanstva ostalo zabilježeno tek u najkraćim crtama. Umjesto izmišljanja pojedinosti koje nisu potvrđene, Crkva takve svece časti upravo kao anonimne primjere vjernosti - lica bez opširne biografije, ali s imenom koje je preživjelo gotovo dva tisućljeća upravo zato što je netko u ranoj zajednici smatrao važnim da se ne zaboravi. Njegov spomen tako i danas poziva vjernike na postojanost, čak i kad se o osobi zna razmjerno malo.