Sveti Fidelis, svećenik i mučenik

Odvjetnik koji je branio siromahe

Fidelis Sigmaringenski rodio se kao Mark Rey 1577. ili 1578. godine u Sigmaringenu, u Kneževini Hohenzollern u današnjoj Njemačkoj, kao sin gradskog načelnika Johannesa Reya. Studirao je filozofiju i pravo na sveučilištu u Freiburgu, a od 1604. godine bio je učitelj i pratitelj mladog plemića Wilhelma von Stotzingena, s kojim je nekoliko godina putovao Francuskom, Italijom i Španjolskom.

Godine 1611. stekao je doktorat iz kanonskoga i građanskog prava te je počeo raditi kao odvjetnik, ubrzo stekavši glas branitelja siromašnih, jer je prema predaji dosljedno odbijao primati mito i zastupao je slabije stranke bez naplate. Otvorena korupcija koju je uočavao na sudovima svojega doba, prema kasnijim svjedočanstvima, na koncu ga je navela da napusti pravničku struku i posveti se Crkvi.

Ulazak u kapucinski red

Zaređen je za svećenika 1612. godine i gotovo odmah potom stupio je u kapucinski red u Freiburgu, uzevši redovničko ime Fidelis. Teologiju je studirao u Konstanzu, a potom je djelovao kao propovjednik, ispovjednik i poglavar više redovničkih zajednica, poznat po strogom asketskom životu i brizi za bolesne i siromašne.

Godine 1621. imenovan je voditeljem misije Kongregacije za širenje vjere u regiji Graubünden (Grisons) u Švicarskoj, s ciljem vraćanja katoličke vjere stanovništvu koje je u velikom broju prihvatilo kalvinizam. Misija se odvijala u iznimno napetom razdoblju vjerskih sukoba, a Fidelis se izlagao stvarnoj opasnosti propovijedajući, katehizirajući i pišući u sredinama gdje su katolički svećenici bili neprijateljski dočekivani. Među njegovim obraćenicima predaja spominje i utjecajnog plemića Rudolpha de Salisa.

Mučeništvo u Seewisu

Dana 24. travnja 1622. godine, na povratku s propovijedi u mjestu Seewis, napala ga je razjarena naoružana skupina od dvadesetak ljudi. Prema predaji, kada su ga pozvali da se odrekne katoličke vjere, odgovorio je riječima da je došao iskorijeniti krivovjerje, a ne prihvatiti ga. Udaren mačem, pao je na koljena moleći za svoje napadače prije nego što je pretučen i proboden do smrti, u 44. ili 45. godini života.

Beatificiran je 24. ožujka 1729. od pape Benedikta XIII., a proglašen svetim 29. lipnja 1746. (prema drugim izvorima 1745.) od pape Benedikta XIV. Smatra se prvim mučenikom kapucinskog reda i prvim mučenikom misijske Kongregacije za širenje vjere. Njegov rad na dijalogu i pomirenju s protestantskim zajednicama, unatoč tragičnom završetku, ostao je zapamćen kao primjer hrabrosti u vremenu duboke vjerske podijeljenosti.

Prvi mučenik misijske Kongregacije

Fidelisovo mučeništvo imalo je poseban odjek u Katoličkoj Crkvi jer je bio jedan od prvih poslanika kojega je u tu misiju uputila novoosnovana Kongregacija za širenje vjere, poznatija kao Propaganda Fide, osnovana upravo 1622. godine s ciljem koordiniranja misijskog rada Crkve diljem svijeta. Zbog toga se njegovo mučeništvo, dogodivši se iste godine kada je Kongregacija osnovana, smatra simboličnim početkom tradicije misijskog žrtvovanja koja je obilježila stoljeća katoličke misijske povijesti.

Regija Grisons u Švicarskoj, gdje je djelovao, bila je poprište osobito oštrih vjerskih sukoba između katolika i protestantskih zajednica, dodatno zakompliciranih političkim i gospodarskim interesima lokalnog stanovništva koje je u katoličkoj obnovi vidjelo prijetnju svojoj neovisnosti. Fidelis je, prema svjedočanstvima suvremenika, unaprijed slutio opasnost kojoj se izlaže te je navodno pred posljednje putovanje rekao subraći da je spreman položiti život za vjeru. Njegova smrt izazvala je snažnu reakciju u katoličkom svijetu, a slučaj je pomno istražen u sklopu postupka kanonizacije, uključujući svjedočanstva očevidaca o okolnostima napada. Danas je zaštitnik pravnika, a njegov se život često navodi kao primjer prijelaza od svjetovne karijere prema potpunom posvećenju vjeri i, u konačnici, mučeništvu.