Sveti Filip i Jakov, apostoli

Filip iz Betsaide u evanđeljima

Filip se u Novome zavjetu spominje kao jedan od dvanaestorice apostola, rodom iz Betsaide, istoga grada iz kojega su bili Petar i Andrija. Evanđelje po Ivanu bilježi da ga je Isus osobno pozvao riječima 'Slijedi me', nakon čega je Filip odmah otišao pronaći Natanaela (Bartolomeja) i doveo ga k Isusu. Filip se potom pojavljuje u nekoliko značajnih prizora: pred umnažanjem kruhova Isus ga pita odakle nabaviti kruha za mnoštvo, kako bi ga iskušao; kada su neki Grci htjeli vidjeti Isusa, obratili su se upravo Filipu; a na Posljednjoj večeri postavlja Isusu pitanje bi li im mogao pokazati Oca, na što dobiva poznati odgovor da onaj tko je vidio njega, vidio je i Oca. Ovi navodi potječu isključivo iz evanđelja i predstavljaju sve što se o Filipu pouzdano zna iz biblijskoga teksta.

Jakov Mlađi, sin Alfejev

Jakov, koji se u popisima apostola naziva sinom Alfejevim kako bi ga se razlikovalo od Jakova Starijeg, sina Zebedejeva, u Novome zavjetu se naziva i bratom Gospodnjim (Gal 1,19). Taj izraz u tadašnjem semitskom shvaćanju obiteljskih odnosa označavao je bliskog rođaka, a ne nužno rođenog brata, te ga katolička predaja dosljedno tumači kao Isusova rođaka, sina Marije Kleofine. U evanđeljima se o njemu, osim uvrštenja u popise dvanaestorice, ne navodi puno pojedinosti koje bi ga jasno razlikovale od ostalih apostola istoga imena, što otežava razlučivanje pouzdanih biblijskih podataka od kasnijih tradicija.

Jakovljeva poslanica

Dio novozavjetnih spisa, Poslanica Jakovljeva, tradicionalno se pripisuje upravo ovome apostolu, premda biblijska znanost o autorstvu poslanice i danas raspravlja te se mišljenja razlikuju. Poslanica je upućena kršćanima židovskog podrijetla raspršenim izvan Palestine i naglašava praktičnu vjeru koja se očituje u djelima. Ako je autorstvo doista njegovo, riječ je o jednom od rijetkih izravnih tragova njegova djelovanja koji je ostao zabilježen u samome Novom zavjetu, za razliku od većine podataka o njegovu daljnjem životu koji potječu iz kasnije predaje.

Predaja o Jakovu kao jeruzalemskom biskupu

Prema crkvenoj predaji koja se oblikovala u prvim stoljećima kršćanstva, a koju bilježe rani crkveni pisci poput Euzebija Cezarejskog, Jakov je nakon Isusova uzašašća ostao u Jeruzalemu i postao prvim biskupom toga grada, dok su ostali apostoli krenuli propovijedati u druge krajeve. Prema toj predaji vodio je jeruzalemsku zajednicu nekoliko desetljeća, sve dok ga oko 62. godine židovske vlasti nisu osudile i pogubile kamenovanjem. Važno je naglasiti da je riječ o predaji, a ne o izravnom biblijskom izvještaju - Novi zavjet ne opisuje okolnosti njegove smrti niti detalje njegova biskupskog djelovanja.

Predaja o Filipovu djelovanju i smrti

O Filipovoj sudbini nakon Isusova uzašašća Novi zavjet ništa ne govori. Kasnija predaja smješta njegovo propovijedanje u Malu Aziju, u područje današnje Turske, gdje je prema toj tradiciji djelovao i umro mučeničkom smrću, u nekim verzijama predaje razapinjanjem. Arheološka nalazišta u gradu Hierapolisu doista sadrže građevinu koju je predaja tijekom stoljeća povezivala s njegovim grobom, no i ovdje je riječ o podacima koji pripadaju pobožnoj tradiciji, a ne provjerljivoj povijesnoj dokumentaciji iz apostolskoga doba.

Zajednički blagdan i štovanje

Filip i Jakov Mlađi štuju se zajedno jer su njihove moći, prema predaji, prenesene u istu rimsku baziliku posvećenu dvanaestorici apostola (Santi Apostoli). Njihov se blagdan izvorno slavio 1. svibnja, ali je u kalendarskoj reformi pomaknut na 3. svibnja, pošto je 1. svibnja posvećen svetom Josipu Radniku. Zajedničko slavlje odražava staru rimsku predaju o njihovim posmrtnim ostatcima, dok su njihovi životni putovi, prema svemu što je poznato, tekli odvojeno - jedan u Jeruzalemu, drugi u Maloj Aziji.