Sveti Franjo i Jacinta Marto, vidioci

Djeca iz Aljustrela

Franjo Marto rođen je 11. lipnja 1908., a njegova mlađa sestra Jacinta 11. ožujka 1910., u selu Aljustrel kraj Fatime u Portugalu. Bili su djeca Manuela Pedra Marta i Olimpije de Jesus, seljačke obitelji skromnog imetka. Njihova sestrična Lucia dos Santos, nešto starija, često se s njima igrala i čuvala ovce na obiteljskim pašnjacima.

Ukazanje anđela

Već 1916., dok su čuvali stado, djeca su prema vlastitom svjedočanstvu triput ugledala biće koje se predstavilo kao Anđeo Portugala i naučilo ih molitvi pokore i klanjanja Presvetom Trojstvu. Taj je događaj djecu pripremio na ono što će uslijediti sljedeće godine.

Šest ukazanja Gospe 1917.

Od 13. svibnja do 13. listopada 1917. Franjo, Jacinta i Lucia svjedočili su, prema vlastitim izjavama, šest ukazanja žene koju su prepoznali kao Gospu, na mjestu zvanom Cova da Iria. Gospa im je povjerila poruke o molitvi krunice, pokori za obraćenje grešnika i posvetu njezinu Bezgrešnom Srcu. Franjo je, za razliku od Jacinte i Lucije, Gospu uglavnom samo gledao, a nije čuo sve njezine riječi - Lucia je bilježila da je on više vremena provodio u tihoj molitvi, „tješeći Boga“, kako je sam govorio.

Posljednje ukazanje, 13. listopada 1917., popratio je masovni fenomen koji su svjedoci opisali kao „sunčevo plesanje“, a okupilo je nekoliko desetaka tisuća ljudi u Cova da Iria.

Bolest i rana smrt

Krajem 1918. i Franjo i Jacinta oboljeli su od pandemijske španjolske gripe. Franjo je od bolesti umro u obiteljskoj kući u Aljustrelu 4. travnja 1919., nedugo prije jedanaestog rođendana, pošto je primio prvu i posljednju pričest. Jacinta je bolest podnosila duže i teže - liječena je u Lisabonu, gdje je prošla i operaciju zbog upale porebrice - te je umrla sama, u bolnici, 20. veljače 1920., u dobi od nepunih deset godina.

Prijenos posmrtnih ostataka

Njihovi su posmrtni ostaci 1935., odnosno 1951. i 1952., preneseni u baziliku Gospe Ružarice u Fatimi, gdje počivaju uz oltar do danas i gdje im hodočasnici iz cijeloga svijeta odaju štovanje.

Beatifikacija i kanonizacija

Papa Ivan Pavao II., koji je Fatimu osobno štovao jer je pripisivao njezinu zagovoru da je preživio atentat 1981., proglasio je Franju i Jacintu blaženima 13. svibnja 2000. na svetištu u Fatimi. Papa Franjo proglasio ih je svetima 13. svibnja 2017., na stotu obljetnicu prvoga ukazanja. Time su postali najmlađi sveci u povijesti Katoličke Crkve koji nisu umrli mučeničkom smrću, nego su prepoznati kao djeca izuzetne dubine molitve i žrtve u vlastitoj bolesti.

Duh žrtve u djetinjstvu

Lucijini zapisi, na kojima se temelji gotovo sve što se zna o životu dvoje djece, opisuju kako su se nakon ukazanja iz temelja promijenili. Jacinta, ranije opisana kao živahno i tvrdoglavo dijete sklono plesu i igri, počela je dragovoljno prihvaćati male odricanja - odustajala je od vode kad je bila žedna, od igre kad je bila umorna - govoreći da to čini „za obraćenje grešnika“. Franjo se, opet, povlačio u samoću kako bi „tješio Isusa, koji je tako žalostan zbog grijeha koji ga vrijeđaju“, kako je sam govorio svojoj sestrični. Oboje su, unatoč dječjoj dobi, prihvatili bolest i patnju s mirnoćom koja je zapanjivala odrasle oko njih.

Fatima kao hodočasničko središte

Mjesto ukazanja, Cova da Iria, razvilo se u desetljećima nakon 1917. u jedno od najvećih marijanskih svetišta na svijetu, uz Lurd i Guadalupe. Bazilika Gospe Ružarice, dovršena 1953., danas svake godine prima milijune hodočasnika, osobito oko godišnjica ukazanja 13. svibnja i 13. listopada. Treća pastirica, Lucia dos Santos, stupila je u red karmelićanki i doživjela duboku starost, umrijevši 2005., čime je nadživjela brata i sestru za gotovo devet desetljeća.