Sveti Ivan Franjo Regis, svećenik

Trgovačka obitelj i školovanje

Ivan Franjo Regis rođen je 31. siječnja 1597. u Fontcouverteu, u pokrajini Aude u južnoj Francuskoj. Otac Jean bio je oplemenjeni trgovac, a majka Marguerite de Cugunhan potjecala je iz languedočkog plemstva; oboje su sinu pružili brižnu kršćansku odgoju. Od četrnaeste je godine pohađao isusovački kolegij u Béziersu, gdje je pet godina učio humanističke predmete i isticao se primjernim ponašanjem, pobožnošću i vedrinom među vršnjacima.

Ulazak u Družbu Isusovu

U isusovački novicijat u Toulouseu stupio je 8. prosinca 1616., na blagdan Bezgrešnog začeća, i od početka se, prema izvorima, isticao izrazitom gorljivošću koja ga nije napuštala do kraja života. Retoriku je studirao u Cahorsu (1618.-1619.), a filozofiju na sveučilištu u Tournonu (1622.-1625.). Između studija šest je godina predavao gramatiku u isusovačkim kolegijima u Billomu, Puy-en-Velayu i Auchu. Bogoslovske je studije započeo u listopadu 1628., a prvu je misu slavio 15. lipnja 1631., na Trojstvovo.

Misija u siromašnim krajevima

Posljednje desetljeće života, od 1632. do smrti, Regis je posvetio pučkim misijama, s ishodištem u Montpellieru (svibanj 1632. - rujan 1634.), gdje je obraćao hugenote, posjećivao bolnice i pomagao siromašnima. Od 1633. do 1640. propovijedao je u pedesetak župa u pokrajinama Vivarais, Forez i Velay, planinskim područjima s raštrkanim selima u koje drugi svećenici nisu redovito dolazili. Zimske je mjesece provodio na misijama u snijegu, dok je ljeti spašavao žene iz prisilne prostitucije i osnivao im utočišta.

Otpor i ustrajnost

Unatoč djelotvornosti njegova rada, dio klera prijavio ga je viviéskom biskupu kao „naprasitog i nametljivog“. Prema izvorima, njegova ga je strpljiva poniznost naposljetku opravdala pred crkvenim vlastima, uz podršku utjecajnih zagovornika. Prakticirao je strogu askezu, spavao je malo, hranio se oskudno i sam je tražio najteže zimske misije koje su drugi izbjegavali, uvjeren da baš tamo, u zapuštenim i teško dostupnim selima, njegova prisutnost najviše znači.

Propovjednik pučkih misija

Regisov način rada uvelike se razlikovao od uobičajene akademske karijere kakvu su njegovi jezuitski poglavari isprva zamišljali za nadarenog mladog svećenika. Umjesto katedri i sveučilišnih zvanja, odabrao je izravan, jednostavan govor prilagođen seoskom puku, čestu ispovijed, brigu za bolesne i socijalno najugroženije te osobno posjećivanje i najudaljenijih zaselaka. Takav model neposredne, terenske pučke misije, koji je Regis razvio u planinama jugoistočne Francuske, kasnije se smatra jednim od ranih obrazaca onoga što će u idućim stoljećima postati uobičajena praksa misijskih redova u ruralnim krajevima Europe.

Posljednja misija i smrt u planinama

Krajem prosinca 1640., unatoč lošem zdravlju i teškoj zimi, Regis je krenuo na još jednu misiju u planinske krajeve oko La Louvesca. Putovao je pješice kroz snijeg i mraz, propovijedao i ispovijedao vjernike u tamošnjoj župi te obišao bolesnike, sve dok ga snaga potpuno nije izdala. Umro je 30. prosinca 1640. u La Louvescu, u pokrajini Ardèche, iscrpljen od dugogodišnjeg pješačenja i asketskog načina života koji si je nametnuo tijekom cijeloga svećeničkog djelovanja.

Kanonizacija i trajni utjecaj

Beatificiran je 18. svibnja 1716. od pape Klementa XI., a kanoniziran 5. travnja 1737. od pape Klementa XII. Blagdan mu je najprije odredio papa Benedikt XIV. na 16. lipnja, dok se danas u hrvatskom kalendaru slavi 17. lipnja. Njegov je primjer, prema izvorima, kasnije nadahnuo i druge poznate francuske svećenike posvećene pučkim misijama, među njima i župnika Arsa, svetog Ivana Marija Vianneyja, koji je Regisa smatrao uzorom svećeničke revnosti i skromnosti. La Louvesc je od tada postao hodočasničko mjesto vezano uz njegov grob i njegovo štovanje.