Sveti Franjo Saleški, biskup i crkveni naučitelj

Podrijetlo i mladost u Savoji

Franjo Saleški rodio se 21. kolovoza 1567. u dvorcu Thorens u vojvodstvu Savoji, na području današnje jugoistočne Francuske, u staroj savojskoj plemićkoj obitelji. Otac, François de Sales de Boisy, namijenio ga je pravničkoj i državničkoj karijeri, pa ga je već u ranoj dobi poslao na školovanje u kolegije u La Rocheu i Annecyju. Od 1583. do 1588. godine studirao je retoriku i humanističke znanosti na pariškom kolegiju Clermont pod vodstvom isusovaca, gdje se, uz očevu volju, sve više okretao teologiji i duhovnom životu. Pravo je potom studirao u Padovi, gdje je 1592. stekao doktorat.

Odabir svećeništva

Unatoč očevim planovima da ga oženi i uvede u državnu službu, Franjo se odlučio za svećenički poziv. Zaređen je 1593. godine i imenovan prepoštom kaptola u Ženevi - gradu koji je od Kalvinove reformacije bio čvrsto kalvinistički i za katoličkog je biskupa bio praktički nedostupan, zbog čega su ženevski biskupi već desetljećima stolovali u progonstvu, u obližnjem Annecyju.

Misija u Chablaisu

Godine 1594. Franjo se dragovoljno prihvatio zahtjevnog zadatka - evangelizacije pokrajine Chablais na južnoj obali Ženevskog jezera, područja koje je gotovo posve prešlo na kalvinizam. Prema Catholic Encyclopedia, riskirajući vlastiti život, prolazio je cijelom pokrajinom i neumorno propovijedao, a kad mu je pristup propovjedaonicama bio uskraćen, pisao je i dijelio letke s objašnjenjima katoličke vjere - metodu koja se danas smatra jednim od ranih oblika vjerskog tiska. Njegov je pristup bio obilježen strpljenjem, blagošću i uvjeravanjem razumom, a ne prisilom, čime se svjesno razlikovao od oštrijih metoda tadašnjih vjerskih sukoba. Tijekom te misije uspio je pridobiti natrag katoličkoj vjeri velik broj žitelja pokrajine, uključujući i istaknute kalvinističke obitelji.

Biskup Ženeve u progonstvu

Zbog ugleda stečenog tijekom misije u Chablaisu, Franjo je 1602. godine posvećen za biskupa Ženeve, no s obzirom na to da je grad ostao kalvinistički i biskupu zatvoren, stolovao je, poput svojih prethodnika, u Annecyju. Kao biskup posvetio se obnovi crkvene stege, uveo je redovitu katehezu za djecu i puk, vizitirao siromašne planinske župe svoje biskupije te se zauzimao za pastoralni pristup utemeljen na blagosti radije nego na strogosti, što je postalo prepoznatljivo obilježje njegova djelovanja.

Filotea i duhovna djela

Franjo Saleški ostavio je bogat pisani opus, od kojeg je najutjecajnije djelo "Uvod u pobožni život" (poznato i pod imenom "Filotea"), namijenjeno laicima koji žele voditi duhovan život usred svakodnevnih obveza u svijetu, a ne samo u samostanu - pristup koji je u to doba bio prilično nov i pridonio je njegovoj trajnoj popularnosti. Napisao je i opsežnu "Raspravu o ljubavi Božjoj" te niz kontroverzističkih spisa u obranu katoličke vjere nastalih još tijekom misije u Chablaisu.

Red Pohođenja i suradnja s Ivanom Franjom de Chantal

Godine 1607. Franjo je zajedno sa svetom Ivanom Franjom de Chantal, mladom udovicom plemenitaškog podrijetla, utemeljio Red pohođenja Blažene Djevice Marije (vizitandinke), zajednicu prvotno zamišljenu kao mjesto za žene koje zbog dobi, zdravlja ili udovištva nisu mogle podnijeti stroge asketske zahtjeve tadašnjih redova, a kasnije razvijenu u klauzurni kontemplativni red. Ta je suradnja, dokumentirana i u opsežnoj prepisci dvoje svetaca, jedan od najpoznatijih primjera duhovnog prijateljstva u povijesti Crkve.

Smrt, kanonizacija i naslov naučitelja Crkve

Franjo Saleški umro je 28. prosinca 1622. u Lyonu. Beatificiran je 1661., a kanoniziran 1665. godine. Godine 1877. papa Pio IX. proglasio ga je naučiteljem Crkve, priznajući time trajnu vrijednost njegova duhovnog nauka o blagosti i pristupačnosti pobožnog života. Godine 1923. proglašen je nebeskim zaštitnikom novinara i pisaca, u znak priznanja njegove uporabe tiskanih letaka tijekom misije u Chablaisu kao ranog oblika vjerske publicistike.