Sveti Friderik, biskup i mučenik

Biskup u Nizozemskoj karolinškog doba

O ranom životu Friderika sačuvano je malo pouzdanih podataka. Prema životopisu nastalom u 11. stoljeću, rodio se oko 781. godine, vjerojatno iz obitelji engleskog podrijetla, premda izvori nisu suglasni je li rođen u Engleskoj ili u Friziji. Zaređen je za svećenika i istaknuo se učenošću i predanošću proučavanju Svetoga pisma.

Između 825. i 828. izabran je za biskupa Utrechta, biskupije koju je stoljeće ranije utemeljio sveti Vilibrord, uz potporu cara Lotara. Godine 829. sudjelovao je na crkvenom saboru u Mainzu. Kao biskup nastavio je misijski rad među Frizima na sjeveru svoje biskupije: poslao je svetog Odulfa da propovijeda tamošnjem stanovništvu, a učeni redovnik Raban Maur mu je 834. posvetio svoj komentar Knjige Jošue, znak ugleda kojim je Friderik uživao među suvremenicima.

Najteži sukob njegova biskupovanja bio je onaj s carem Ludovikom Pobožnim. Friderik je otvoreno osuđivao carevu drugu ženidbu s Judit Bavarskom, sklopljenu dok mu je prva supruga Irmingarda tek bila preminula, smatrajući da okolnosti braka vrijeđaju crkveni red. Ta ga je otvorenost dovela u izravan sukob s dvorom, i to upravo s carevom novom suprugom i njezinim krugom.

Prema predaji, ubijen je 18. srpnja 838. dok je izlazio iz crkve nakon jutarnje mise. Izvori se razlikuju o počinitelju: neki navode da je ubojstvo naručila sama carica Judit, drugi da je za njim stajao ogorčeni plemić s otoka Walcherena. Crkva je njegovu smrt oduvijek tumačila kao posljedicu vjernosti dužnosti biskupa da javno govori istinu, pa ga se štuje kao mučenika.

Pokopan je u kripti crkve Svetog Spasitelja u Utrechtu. Godine 1362. njegova je lubanja položena u pozlaćeni srebrni relikvijar, znak trajnog štovanja u gradu čiji je bio biskup. Uz svetog Vilibrorda i svetog Bonifacija ostao je jedan od biskupa koji su oblikovali ranu Crkvu u sjevernoj Nizozemskoj, a njegov kult ostao je uglavnom ograničen na nizozemske krajeve, gdje se i danas spominje kao primjer biskupa koji nije šutio pred nepravdom ni pred moćnima. Blagdan mu se slavi 18. srpnja.

Doba pokrštavanja sjevera

Friderikova je biskupija u vrijeme njegova djelovanja bila tek jedna od mladih crkvenih pokrajina karolinškog Carstva. Kršćanstvo je u tim krajevima uz obale Sjevernog mora učvršćeno tek desetljećima ranije, ponajviše zaslugom engleskih i irskih misionara poput svetog Vilibrorda, prvog biskupa Utrechta, i svetog Bonifacija, koji je u obližnjoj Frizlji mučenički poginuo 754. godine. Friderik je nastavio to misijsko djelo, no za razliku od svojih prethodnika djelovao je u vrijeme kada je Carstvo, iscrpljeno unutarnjim sukobima nasljednika Karla Velikog, sve manje moglo pružiti sigurnost misionarima na svojim rubovima.

Izvori o njegovu životu

Glavni izvor o Friderikovu životu jest životopis (Vita Friderici) koji je, prema uvriježenom mišljenju povjesničara, sastavio nepoznati redovnik iz Utrechta u drugoj polovici 9. ili u 11. stoljeću, dakle desetljećima nakon njegove smrti, oslanjajući se na tada još žive usmene predaje i crkvene zapise. Zbog te vremenske udaljenosti neki detalji, osobito točne okolnosti i nalogodavac ubojstva, ostaju predmet povijesne rasprave, a suvremeni povjesničari oprezni su pri preuzimanju svih pojedinosti iz kasnijeg životopisa kao doslovno točnih. Ono što se smatra sigurnim jest da je Friderik doista bio biskup Utrechta u tom razdoblju i da je nasilno skončao život u vezi sa svojim javnim istupima.

Štovanje danas

Utrechtska katedrala i danas čuva sjećanje na Friderika kao jednog od ranih biskupa koji su gradu dali crkveni ugled, a njegov se lik povremeno pojavljuje u lokalnoj sakralnoj umjetnosti uz ostale rane utrehtske biskupe. Izvan Nizozemske njegov je kult, za razliku od kultova Vilibrorda i Bonifacija, ostao gotovo nepoznat, pa se o njemu danas najviše zna iz crkvenopovijesnih priručnika i martirologija, ne iz žive pučke pobožnosti.