Sveti Frumencije, biskup

Brodolom na Crvenom moru

Frumencije i njegov brat Edezije bili su, prema predaji, braća iz grčke obitelji s otoka Tira, u Feniciji. Negdje oko 316. godine, kao dječaci, otputovali su sa svojim ujakom Metropijem prema Crvenome moru. Na povratku je njihov brod napadnut, posada je pobijena, a dvojica dječaka odvedena su kao zarobljenici na dvor kralja kraljevstva Aksum, na području današnje Etiopije.

Odgojitelji kraljevića

Na dvoru su Frumencije i Edezije brzo stekli kraljevo povjerenje i visok položaj, a naposljetku su dobili i slobodu. Kad je kralj umro, udovica kraljica zamolila ih je da ostanu i pomognu joj odgojiti maloljetnog sina Erazana te voditi kraljevstvo dok on ne odraste. Tijekom tih godina braća su, osobito Frumencije, počela poticati kršćanske trgovce da otvoreno ispovijedaju svoju vjeru, a potom su počeli privoditi vjeri i domaće stanovništvo.

Put u Aleksandriju

Kad je kraljević došao do punoljetnosti, Edezije se vratio u Tir i ondje postao svećenik, ali se više nije vratio u Afriku. Frumencije je krenuo suprotnim putem - otišao je u Aleksandriju i zamolio biskupa toga grada, svetog Atanazija, da mu pošalje svećenika za novu kršćansku zajednicu u Aksumu. Atanazije je, prema predaji, odlučio da nitko nije prikladniji za tu službu od samog Frumencija te ga je oko 328. godine zaredio za biskupa.

Prvi biskup Etiopije

Frumencije se vratio u Aksum kao biskup, krstio kralja Ezanu, gradio crkve i širio kršćanstvo po cijelome kraljevstvu. Postao je poznat pod imenom "Abuna", što znači "naš otac", naziv koji su poglavari etiopske Crkve nosili stoljećima nakon njega. Zahvaljujući njegovu radu, kršćanstvo se u Etiopiji ukorijenilo tako duboko da je ta zemlja danas jedna od najstarijih neprekinutih kršćanskih tradicija na svijetu. Katolička enciklopedija napominje da izvještaj o tim događajima potječe od crkvenog povjesničara Rufina, koji tvrdi da ga je osobno ispričao sam Edezije, Frumencijev brat, pa se smatra razmjerno pouzdanim za tako rano razdoblje afričke crkvene povijesti.

Različiti datumi spomena

Frumencijev se blagdan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 27. listopada, u grčkoj tradiciji 30. studenoga, a u koptskoj 18. prosinca - znak koliko su različite kršćanske tradicije njegovao spomen na čovjeka koji je jednu cijelu zemlju priveo vjeri.

Nasljeđe koje traje do danas

Etiopska pravoslavna crkva Tewahedo, jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, svoje podrijetlo izravno veže uz Frumencijevo djelovanje u četvrtom stoljeću. Sve do dvadesetog stoljeća poglavari te crkve, takozvani abune, imenovani su iz Aleksandrije, u izravnom nastavku prakse koju je uspostavio Frumencijev odnos sa svetim Atanazijem - dug niz od gotovo šesnaest stoljeća koji svjedoči o dubini korijena koje je Frumencije usadio.

Priča o dva puta

Zanimljivo je koliko su se različito razvili životi dvojice braće koji su zajedno doživjeli brodolom i zarobljeništvo. Edezije se vratio kući, postao svećenik i nestao iz povijesnih zapisa, dok je Frumencije ostao u zemlji koja mu izvorno nije bila domovina i u njoj proveo ostatak života. Ta razlika pokazuje da poziv na misijski rad nije nešto što se nameće izvana, nego odluka koju svaki čovjek, čak i u istim okolnostima, donosi za sebe.

Odnos prema Aleksandriji

Odluka Frumencija da svoj novi biskupski autoritet zatraži baš od Aleksandrije, jednog od najvažnijih crkvenih središta tadašnjeg kršćanskog svijeta, pokazuje koliko je rana etiopska Crkva od samog početka bila svjesno uklopljena u širu mrežu kršćanskih zajednica Sredozemlja, a ne izolirana pojava na rubu poznatog svijeta. Ta je veza s Aleksandrijom oblikovala crkveni život Etiopije tijekom gotovo šesnaest stoljeća koji su uslijedili, sve do 1959. godine, kad je etiopska Crkva dobila vlastitog poglavara neovisnog o aleksandrijskom patrijarhu.