Sveti Fulbert, biskup

Skromno podrijetlo, veliko obrazovanje

Fulbert je rođen oko 960. godine, vjerojatno u skromnoj obitelji u sjevernoj Francuskoj, iako neki izvori spominju i podrijetlo iz Akvitanije ili okolice Poitiersa. Školovao se u Reimsu kod slavnog učitelja Gerberta, koji je kasnije postao papa Silvestar II. Ondje je stekao ugled kao izniman učenik, poznat po širokom znanju iz filozofije, teologije, medicine i prava, zbog čega su ga suvremenici s poštovanjem nazivali „časni Sokrat”.

Katedralna škola u Chartresu

Oko 990. godine stigao je u Chartres, gdje je preuzeo i temeljito obnovio dotad skromnu katedralnu školu, pretvorivši je u jedno od najuglednijih učilišta u tadašnjoj Francuskoj. Učenici su dolazili ne samo iz raznih krajeva Francuske, nego i iz Italije, Njemačke i Engleske. Prije nego što je postao biskup, obnašao je dužnosti kanonika, kancelara crkve i riznicara, stječući time i praktično iskustvo u vođenju crkvenih poslova.

Biskup Chartresa

Godine 1006. izabran je za biskupa Chartresa, naslijedivši biskupa Raoula, službu koju je obnašao do smrti. Kao biskup zalagao se za crkvenu stegu, odlučno se suprotstavljao simoniji, upozoravao je svećenike na opasnost zloporaba i protivio se davanju crkvenih dobara laicima. Nastojao je štititi crkvene slobode i djelovao je kao posrednik u sporovima među velikašima, uključujući nesuglasice oko nasljeđivanja plemićkih posjeda. Ostavio je iza sebe bogatu korespondenciju - oko 140 pisama, dva teološka rasprave, 27 himana te dijelove crkvenog bogoslužja - koja je danas vrijedan izvor za poznavanje crkvenog života jedanaestoga stoljeća.

Obnova katedrale i štovanje Marije

Oko 1020. godine požar je uništio staru katedralu u Chartresu. Fulbert je odmah pokrenuo obnovu, prikupivši pomoć od vladara poput engleskog kralja Knuta i akvitanskog vojvode Vilima, te je novu građevinu opisivao kao djelo osobite umjetničke vrijednosti. Ta je obnovljena katedrala kasnije, nakon daljnjih pregradnji u 12. i 13. stoljeću nakon novog požara 1194., prerasla u danas poznatu gotičku katedralu Notre-Dame de Chartres, jedno od najvažnijih marijanskih svetišta Europe. Fulbert je osobito njegovao štovanje Marije te je pridonio da Chartres postane važno hodočasničko mjesto.

Smrt i kasnije priznanje

Umro je 10. travnja 1029. godine u Chartresu. Nije bio formalno kanoniziran postupkom kakav je danas uobičajen u Katoličkoj Crkvi - već je tijekom života, zbog svojih vrlina, učenosti i duhovnog utjecaja, uživao glas svetosti među suvremenicima, a njegov liturgijski kult u Chartresu službeno je potvrđen tek u 19. stoljeću. Otad se štuje kao svetac na lokalnoj razini, ponajviše zbog svojega doprinosa obrazovanju i izgradnji katedrale koja je obilježila francusku gotičku arhitekturu.

Nasljeđe u kamenu i riječi

Fulbertova katedralna škola u Chartresu odigrala je važnu ulogu u razvoju srednjovjekovnog obrazovanja - iz nje su izrasli kasniji naraštaji učenjaka koji su gradili takozvanu chartresku školu filozofije, poznatu po povezivanju kršćanske teologije s antičkim naslijeđem, osobito platonizmom. Iako je sam Fulbert djelovao prije vrhunca te škole, njegov je rad postavio temelje na kojima su gradili nasljednici. Njegova pisma otkrivaju čovjeka koji je s pažnjom pratio politička zbivanja svojega doba, savjetovao vladare i biskupe te se trudio pomiriti sukobljene strane. Katedrala koju je počeo obnavljati, kasnije preoblikovana u gotičkom stilu, danas je upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine, a njezini vitraji i tornjevi svjedoče o kontinuitetu graditeljske tradicije koju je Fulbert pokrenuo.