Sveti Gacijan, biskup

Poslanik iz Rima u Galiju

Prema kronici franačkoga povjesničara Grgura Turskoga, koji je turskom biskupskom stolicom upravljao krajem 6. stoljeća, Gacijan je bio jedan od sedmorice biskupa koje je Rim oko sredine 3. stoljeća poslao u Galiju s ciljem širenja kršćanstva među tamošnjim, tada pretežno poganskim stanovništvom. Zajedno s njim u misiju su, prema toj predaji, krenuli i drugi biskupi poslani u različite gradove rimske Galije, među kojima se najčešće spominje sveti Dionizije, koji je postao prvi biskup Pariza.

Prvi biskup Toursa

Gacijan je došao u grad Tours, na rijeci Loari u središnjoj Galiji, gdje je postao prvi poznati biskup toga mjesta. Suvremeni povjesničari, oslanjajući se na dostupne podatke, smatraju da je njegovo stvarno djelovanje vjerojatnije smjestiti na kraj 3. ili početak 4. stoljeća, nešto kasnije od tradicionalne datacije koju donosi Grgur Turski, čiji je zapis nastao gotovo tristo godina nakon opisanih događaja i stoga sadrži izvjesnu vremensku nesigurnost.

Naviještanje evanđelja u nepovoljnim okolnostima

Prema sačuvanoj predaji, Gacijanovo je poslanje bilo osobito teško jer je kršćanska zajednica u Toursu u to vrijeme bila malobrojna i bez javnog utjecaja, izložena nepovjerenju okolnoga poganskog stanovništva. Unatoč tomu, prema tradiciji je ustrajao u propovijedanju i okupljanju prvih vjernika te je, prema kasnijim izvorima, biskupsku službu u Toursu obnašao dugi niz godina, prema nekim navodima i do pedeset godina, što bi ga, ako je točno, svrstalo među najdugovječnije biskupe toga ranog razdoblja galske Crkve.

Smrt i grob

O okolnostima Gacijanove smrti nije sačuvano mnogo pojedinosti, no zabilježeno je da je pokopan na kršćanskom groblju u blizini Toursa. Taj se podatak, za razliku od nekih drugih pojedinosti njegova života koje pripadaju kasnijoj pobožnoj predaji, smatra jednim od vjerodostojnijih povijesnih tragova o njemu, budući da su grobovi ranih biskupa u Galiji u mnogim slučajevima ostali poznati i štovani sve do kasne antike i ranoga srednjeg vijeka.

Štovanje i katedrala u Toursu

Gacijanov se blagdan u zapadnoj tradiciji slavi 18. prosinca. Njegovo je štovanje s vremenom preraslo u lokalni kult vezan uz grad Tours, gdje je stolna crkva, prvotno posvećena drugom svecu, naposljetku posvećena upravo njemu i po njemu prozvana „La Gatianne“, ime koje je katedrala nosila stoljećima. Njegovo ime, izvedeno iz latinskog pridjeva koji znači „drag“ ili „zahvalan“, ostalo je u francuskoj i galskoj crkvenoj tradiciji trajno vezano uz početke kršćanstva u dolini Loare, u razdoblju kad je vjera tek počela puštati korijenje u tom dijelu rimske Galije.

Nasljednici i razvoj turske Crkve

Zajednica koju je Gacijan ostavio iza sebe u Toursu dugo je ostala malena, a prema predaji je nakon njegove smrti biskupsko sjedište neko vrijeme čak i ostalo nepopunjeno, znak koliko je kršćanstvo u tom kraju u to doba još bilo krhko. Tek je u 4. stoljeću, s biskupom Litorijem i osobito sa svetim Martinom Tourskim krajem istog stoljeća, turska Crkva doživjela snažan zamah i postala jedno od najvažnijih crkvenih središta Galije. Upravo je zato kasnija predaja Gacijana rado prikazivala kao onoga koji je „posijao sjeme“ vjere što će procvjetati tek naraštajima poslije njega.

Izvori o njegovu životu

Gotovo sve što je danas poznato o Gacijanu potječe od Grgura Turskoga, koji je sam bio biskup Toursa dva i pol stoljeća poslije njega i koji se pri pisanju oslanjao na tada već ustaljenu lokalnu predaju, a ne na suvremene dokumente iz Gacijanova doba. Zbog toga povjesničari na njegov životopis gledaju s oprezom, razlikujući ono što je vjerojatno povijesna jezgra, poput samog postojanja ranog biskupa i njegova groba, od kasnijih pobožnih dodataka poput točnog broja godina njegove službe, koji su vjerojatno nastali kao pokušaj da se prazna razdoblja u ranoj povijesti biskupije popune uvjerljivom pričom.