Sveti German, biskup

Studij i redovnički poziv

German se rodio oko 496. godine u blizini Autuna u Burgundiji, u relativno imućnoj obitelji. Školovao se u Avallonu, a potom je petnaest godina proveo kod svog rođaka Skapiliona, svećenika koji je vodio pustinjački način života i usadio mu ljubav prema duhovnom životu. Biskup Agripin Autunski zaredio ga je najprije za đakona, a tri godine potom za svećenika, nakon čega je postao opat samostana Saint-Symphorien kraj Autuna, gdje je obnovio tada oslabljenu redovničku zajednicu.

Opat koji sve razdaje

Kao opat German se istaknuo osobitom ljubavlju prema siromašnima, koju je iskazivao kroz neprestano darivanje milostinje. Ta je crta njegova karaktera bila toliko izražena da su se njegovi redovnici, strahujući da će razdijeliti sve što samostan posjeduje, pobunili protiv njegove darežljivosti - neobičan detalj koji svjedoči koliko je njegova dobrotvornost premašivala uobičajene mjere.

Biskup Pariza

Godine 555. ili 556., kad je umro pariški biskup Euzebije, kralj Hildebert I. zadržao je Germana u gradu, a kler i narod jednoglasno su ga izabrali i posvetili za novog biskupa. Otad se dio svoje pastirske revnosti posvetio i ulozi savjetnika franačkih vladara, premda ga oni nisu uvijek slušali, osobito u sukobima oko nasljedstva nakon smrti kralja Klotara. Sudjelovao je na trećem i četvrtom pariškom saboru (557. i 573.) te na drugom saboru u Toursu (566.), aktivno se uključivši u crkveni život tadašnje Galije.

Zauzimanje za slabe

Kao biskup German je nagovarao franačke kraljeve da iskorijene ostatke poganskih običaja koji su se još zadržali među stanovništvom te da obuzdaju pretjeranosti koje su pratile slavlja kršćanskih blagdana. Prema predaji, često je otkupljivao zarobljenike vlastitim sredstvima, a znao je i sam ostati bez ogrtača jer bi ga darovao prosjaku na ulici - postupak neobičan za biskupa tako značajnog grada kao što je bio Pariz.

Samostan koji će nositi njegovo ime

German je bio i suosnivač samostana koji je kralj Hildebert utemeljio nedugo nakon 543. godine, prvotno posvećenog svetom Vincentu i Svetom Križu. Crkvu tog samostana German je posvetio 23. prosinca, vjerojatno 558. godine, iste godine kad je preminuo i sam kralj utemeljitelj. Samostan je s vremenom prerastao u jedno od najvažnijih duhovnih središta Pariza.

Smrt i trajno štovanje

Umro je u Parizu 28. svibnja 576., kao starac, prije nego što je mogao vidjeti mir uspostavljen u kraljevstvu razdiranom sukobima za koje se trudio posredovati. Najprije je pokopan u kapeli Saint-Symphorien, a njegovi su posmrtni ostaci 754. svečano preneseni u glavnu crkvu u nazočnosti kralja Pipina Malog i mladog Karla Velikog. Ta je crkva otad poznata kao Saint-Germain-des-Prés, i danas jedna od poznatih četvrti Pariza koja nosi njegovo ime.

Biskup u vrijeme podijeljenog kraljevstva

German je svoju biskupsku službu obnašao u razdoblju kad je Frankovsko kraljevstvo bilo podijeljeno među Klodvigovim potomcima, koji su se često sukobljavali oko vlasti i teritorija. U tim je okolnostima više puta posredovao između zavađenih kraljeva, pokušavajući spriječiti krvoproliće unutar iste dinastije, premda njegovi napori nisu uvijek urodili trajnim mirom.

Biskup kao posrednik i zaštitnik

U doba kad crkvena uprava nije bila jasno odvojena od svjetovne, biskupi poput Germana često su preuzimali ulogu koju bi danas nazvali socijalnom - brinuli su se za siromahe, posredovali u sporovima i zauzimali se za pravnu zaštitu slabijih pred moćnim plemstvom. Germanov je primjer, sačuvan u brojnim kasnijim žitijima, ostao jedan od najupečatljivijih svjedočanstava te uloge biskupa kao zaštitnika običnog puka u ranom srednjovjekovnom Franačkom kraljevstvu. Upravo je slika biskupa koji radije daje nego zadržava ostala najtrajniji dio njegova nasljeđa u pariškoj i franačkoj crkvenoj predaji.