
Sveti Higin, papa ranog kršćanstva, u skromnim odorama, sa svitkom u ruci. Ilustracija portala Riječ.
Slika: Riječ, ilustracija izrađena uz pomoć umjetne inteligencije
Sveti Higin, papa
11. siječanj
nepoznato - oko 142. · Rim
zaštitnik nepoznato
Higin je bio jedan od prvih rimskih biskupa u vremenu kad je Crkva još uređivala svoju unutarnju strukturu. Prema predaji, podrijetlom je bio grčki filozof prije obraćenja. Malo je sačuvanih podataka, no njegovo je ime ostalo u nizu prvih papa.
Zazivi
Zaziva se općenito kao rani papa i svjedok crkvenog poretka.
Grčko podrijetlo
Prema Liber Pontificalisu, zbirci ranih papinskih životopisa, Higin je bio Grk podrijetlom, a njegovo ime nagnalo je neke kasnije pisce da mu pripišu filozofsko obrazovanje, iako za tu tvrdnju nema čvrstog povijesnog dokaza; vjerojatnije je posljedica sličnosti njegova imena s imenima antičkih pisaca. Postao je rimski biskup nakon smrti pape Telesfora, otprilike u prvoj godini vladavine cara Antonina Pija, dakle oko 138. godine.
Crkva u doba mira
Higinovo razdoblje pripada vremenu relativnog mira za rimsku kršćansku zajednicu, no unutar same Crkve pojavljivali su se ozbiljni nauci koje je trebalo razlučiti od prave vjere. Za njegova pontifikata u Rim je stigao gnostički učitelj Valentin, koji je ondje ostao sve do pontifikata pape Aniketa nekoliko godina kasnije. U isto se vrijeme u Rimu zadržavao i Kerdon, gnostik i preteča Markionova nauka; prema predaji, privremeno se odrekao svojih zabluda i bio primljen natrag u Crkvu, ali je kasnije opet posrnuo i bio isključen.
Uređivanje crkvenog poretka
Liber Pontificalis navodi da je Higin „uredio kler i utvrdio stupnjeve”, odnosno da je pridonio organizaciji crkvene hijerarhije, no povjesničari su prema tom podatku oprezni jer se slična zasluga pripisuje i drugim ranim papama, a izvor je nastao stoljećima kasnije. U to je doba Crkva doista postupno razvijala jasniju unutarnju strukturu, no teško je sa sigurnošću reći koliko je od te organizacije stvarno djelo pojedinog biskupa poput Higina, a koliko postupan razvoj cijele zajednice.
Kratak pontifikat bez jasnih tragova
Prema Euzebiju Cezarejskom, Higinov je pontifikat trajao oko četiri godine. Nema pouzdanih dokaza da je umro mučeničkom smrću, iako ga neki kasniji popisi ubrajaju među mučenike; ta se tradicija danas smatra nesigurnom. Pokopan je na Vatikanskom brežuljku, blizu groba svetog Petra, što svjedoči o njegovu ugledu unutar rane rimske zajednice.
Mjesto u nizu prvih papa
Higin se u popisima papa navodi kao deveti nasljednik svetog Petra, između Telesfora i Pija I. Njegov je spomen danas gotovo isključivo formalan, budući da se od njegova pontifikata sačuvalo premalo pojedinosti za razrađeniji životopis. Njegovo ime ipak ostaje važno kao dio dokumentiranog niza rimskih biskupa u vremenu kad se identitet i vodstvo Crkve tek oblikovalo usred svijeta koji je i dalje bio pretežno nekršćanski.
Doba prije stalne rimske biskupske stolice
Higinov pontifikat pada u razdoblje kad rimska crkvena zajednica još nije imala jasno utvrđeno mjesto trajnog boravka biskupa niti razvijenu papinsku upravu kakvu poznajemo iz kasnijih stoljeća. Kršćani su se u to doba često sastajali u privatnim kućama, a biskup je djelovao ponajprije kao duhovni poglavar i posrednik u naučnim raspravama, kakve su bile one s gnosticima Valentinom i Kerdonom. Upravo su takvi rani sukobi oko ispravnog nauka postupno prisiljavali Crkvu da jasnije odredi tko smije govoriti u njezino ime, čime je posredno rastao i ugled rimske biskupske stolice.
Nepouzdanost ranih papinskih popisa
Povjesničari upozoravaju da su najraniji popisi rimskih biskupa, uključujući i onaj koji spominje Higina, sastavljeni tek desetljećima ili stoljećima nakon događaja te sadrže nesigurnosti u redoslijedu i trajanju pojedinih pontifikata. Zbog toga se točne godine Higinove službe razlikuju od izvora do izvora, a jedino što se sa sigurnošću može reći jest da je djelovao u razdoblju cara Antonina Pija, u vremenu kad je kršćanska zajednica u Rimu bila brojčano mala, ali sve utjecajnija.
Zahvaljujući upravo takvim ranim, nedovoljno dokumentiranim pontifikatima poput Higinova, povjesničari Crkve danas oprezno pristupaju svakoj tvrdnji o organizacijskim reformama pripisanim najranijim rimskim biskupima, svjesni da su mnoge od tih pojedinosti zapravo odraz kasnijeg pokušaja da se u prošlost projicira red kakav je Crkva stekla tek postupno, tijekom idućih stoljeća.
Kumstvo i niži redovi
Prema kasnijoj crkvenoj predaji koju bilježi Liber Pontificalis, Higinu se pripisuje uvođenje kumstva pri krštenju - prakse da uz kandidata pri primanju sakramenta stoji kum ili kuma koji jamče za njegovu vjeru - te ustanovljenje nižih redova, stupnjeva službe kojima su se kandidati postupno pripremali za svećeništvo. Kao i u slučaju drugih organizacijskih zasluga koje mu se pripisuju, povjesničari upozoravaju da je teško sa sigurnošću utvrditi je li riječ o njegovu osobnom djelu ili o postupnom razvoju prakse koji je kasniji izvor sažeo u jedno ime.
Brisanje iz kalendara
Iako je u srednjovjekovnim popisima dugo bio uvršten među mučenike, Higinov je spomen u 12. stoljeću uklonjen iz obnovljenoga rimskog kalendara jer za njegovo mučeništvo nije bilo pouzdanih dokaza. Time je njegovo štovanje ostalo ograničeno na krug povjesničara Crkve i na formalni popis papa, bez razvijenoga posebnog kulta kakav su imali sveci s jasno posvjedočenom mučeničkom smrću.
Molitva
Sveti Higine, tvoje je ime sačuvano iako je tvoj život gotovo nestao iz povijesti,
nauči nas da vjernost vrijedi i kad ostane bez imena.
Moli za rimsku Crkvu i za sve njezine biskupe.
Moli za nas.
Imendani na taj dan
Higin
Izvori
- newadvent.org - Catholic Encyclopedia: Pope St. Hyginus
- santiebeati.it - Sant’ Igino, Papa