Sveti Ivan de Brébeuf, Izak Jogues i drugovi, mučenici

Normandijac koji je htio biti brat laik

Jean de Brébeuf rođen je 25. ožujka 1593. u mjestu Condé-sur-Vire u Normandiji, u imućnijoj seoskoj obitelji. U Družbu Isusovu stupio je 1617., isprva kao pomoćni brat, no zbog nadarenosti i zdravstvene otpornosti ubrzo je usmjeren prema svećeništvu. Zaređen je za svećenika 1622., a već tada se prijavio za misije u novootkrivenim krajevima Sjeverne Amerike koje je francuska kruna nazivala Novom Francuskom.

Dolazak u Novu Francusku

U Kanadu je prvi put stigao 1625., u misiju koja se tada tek uspostavljala oko naselja Québec. Nakon prekida uzrokovanog engleskim osvajanjem Québeca (1629.-1632.), vratio se u Francusku, a potom se 1633. konačno nastanio među Huronima (Wendatima) u kraju jezera Huron, oko dvjesto kilometara sjeverno od današnjeg Toronta. Ondje je proveo najveći dio preostalog života, naučio huronski jezik do te mjere da je sastavio rječnik i katekizam, te je stekao poštovanje domorodaca po strpljivosti i tjelesnoj izdržljivosti u dugim putovanjima kanuom i pješice kroz šumu.

Šesnaest godina među Huronima

Misionarski rad među Huronima bio je izniman izazov: kombinacija nepoznatog jezika, teških klimatskih uvjeta, epidemija europskih bolesti koje su desetkovale domorodačko stanovništvo i nepovjerenja prema strancima koje su neki šamani povezivali s tim bolestima. Unatoč tome, Brébeuf i njegovi suradnici osnovali su misijska središta, među kojima je Sainte-Marie among the Hurons postala glavno uporište isusovačke misije u regiji. Brébeufova su izvješća, takozvani „Jesuit Relations“, ostala vrijedan izvor za poznavanje huronske kulture prije nego što ju je zauvijek promijenio sukob s Irokezima.

Rat s Irokezima i mučeništvo

Od početka 1640-ih Irokezi, saveznici Nizozemaca i kasnije Engleza u trgovini krznom, vodili su razoran rat protiv Hurona, saveznika Francuza, uništavajući njihova sela jedno za drugim. Dana 16. ožujka 1649. irokeški su ratnici napali misiju svetog Ljudevita (St. Louis) i zarobili Brébeufa te mladog isusovca Gabriela Lalemanta. Obojicu su odveli u obližnje selo Saint-Ignace, gdje su ih podvrgnuli dugotrajnom mučenju - opekotinama usijanim željezom, polijevanjem kipućom vodom u ruganju krsnom obredu i sakaćenju - koje je trajalo satima. Prema svjedočanstvima suvremenika, Brébeuf je mučenje podnio bez jauka, hrabreći Lalemanta do posljednjeg trenutka. Umro je istog dana.

Drugovi u mučeništvu

Brébeuf se štuje zajedno sa sedmoricom drugih isusovačkih mučenika Sjeverne Amerike, poznatih i kao kanadski mučenici: svećenicima Isaacom Joguesom (mučen 1646.), Gabrielom Lalemantom, Antoineom Danielom, Charlesom Garnierom i Noëlom Chabanelom te laičkim pomoćnicima, takozvanim „donnés“, René Goupilom i Jeanom de Lalandeom, koji su stradali u razdoblju od 1642. do 1649. u misijama među Huronima i Irokezima.

Kanonizacija i štovanje

Papa Pio XI. proglasio je osmoricu blaženima 1925., a svetima 29. lipnja 1930. Papa Pio XII. proglasio ih je 1940. drugim nebeskim zaštitnicima Kanade, uz svetog Josipa. U Kanadi im se spomen slavi 26. rujna, na dan blizak godišnjici prvih mučeništava, dok se u općem rimskom kalendaru slave 19. listopada. Svetište Sainte-Marie among the Hurons u Ontariju i danas je hodočasničko mjesto koje čuva uspomenu na njihov rad i smrt te podsjeća na dodir dviju kultura koji je bio i plodan i tragičan.

Dvostruko naslijeđe

Kanadski mučenici danas se promišljaju u složenom svjetlu: s jedne strane kao svjedoci vjere spremni podnijeti najgore mučenje bez odricanja, s druge strane kao dio kolonijalnog poduhvata čije su posljedice za huronski narod i njegovu kulturu bile dalekosežne, uključujući razaranje zajednice u ratu s Irokezima kojem su misionari, htjeli-ne htjeli, bili svjedoci i sudionici. Suvremeni historičari zato njihovu priču čitaju zajedno s poviješću Hurona, a ne odvojeno od nje, dok Katolička crkva u Kanadi njihov blagdan povezuje i s promišljanjem odnosa prema domorodačkim narodima.