Sveti Ivan Eudes, svećenik

Mladost i ulazak u red

Ivan Eudes rodio se 14. studenoga 1601. u Riju u Normandiji, u Francuskoj, u obitelji Eudes de Mézeray. Već je s četrnaest godina, prema kasnijim životopiscima, položio osobni zavjet čistoće. Nakon školovanja kod isusovaca u Caenu odlučio je stupiti u kongregaciju oratorijanaca koju je 1611. godine u Francuskoj osnovao kardinal Pierre de Bérulle, s ciljem odgoja i formacije kvalitetnih propovjednika i svećenika.

Služba kugom zaraženima

Za svećenika je zaređen 20. prosinca 1625. godine i poslan u Caen. Već kao mlad svećenik, Ivan Eudes se u više navrata, 1625. i ponovno 1631. godine, dobrovoljno javio služiti stanovnicima normandijskih gradova pogođenih epidemijama kuge, u vrijeme kad su mnogi svećenici i liječnici bježali iz straha od zaraze. Da ne bi ugrozio zajednicu u kojoj je živio, danima je spavao u velikoj bačvi usred polja, izbjegavajući izravan dodir s drugom braćom nakon posjeta bolesnicima.

Propovjednik i osnivač

Sljedeća desetljeća proveo je kao putujući propovjednik pučkih misija, kojih je tijekom života održao više od sto deset, ponajviše po selima i gradovima Normandije, a gdje god je prošao, prema svjedočanstvima suvremenika, znao je izazvati snažna obraćenja. Takve misije obično su trajale nekoliko tjedana i uključivale svakodnevne propovijedi, katehezu za djecu i odrasle te duge sate ispovijedanja, na koje su ljudi dolazili iz okolnih sela.

Uočio je da je jedan od glavnih uzroka lošeg pastoralnog stanja loše obrazovano i formirano svećenstvo, koje je u to doba u Francuskoj često dolazilo do svetih redova bez ozbiljne teološke i duhovne pripreme. Zbog toga je 1643. godine, napustivši oratorijance nakon neslaganja oko osnivanja zasebnih sjemeništa, osnovao vlastitu zajednicu, Kongregaciju Isusa i Marije, poznatu kao eudisti, posvećenu isključivo osnivanju sjemeništa i obrazovanju svećenika u duhu tridentskih reformi.

Skrb za žene u nevolji

Ivan Eudes je također radio na pomoći ženama koje su željele napustiti život prostitucije, surađujući s pokajnicom Madeleine Lamy, iz čega je 1641. godine u Caenu nastala zajednica Naše Gospe od Milosrđa (Notre-Dame de Charité), redovnička kuća posvećena prihvatu i obnovi takvih žena, koja se poslije proširila u više francuskih gradova.

Širenje štovanja Srca Isusova i Marijina

Bio je jedan od prvih koji je sastavio poseban liturgijski čin, misu i časoslov, u čast Srca Marijina, 1648. godine, i Srca Isusova, 1672. godine, prije nego što je to štovanje kroz objave svete Margarete Marije Alacoque nešto kasnije postalo poznatije u cijeloj Crkvi. Zbog toga ga Crkva smatra jednim od začetnika i najrevnijih apostola te pobožnosti, koju je promicao kao štovanje koje u konačnici časti samu Kristovu i Marijinu osobu.

Smrt i štovanje

Ivan Eudes umro je 19. kolovoza 1680. u Caenu u Normandiji. Papa Lav XIII. proglasio je njegove kreposti herojskima 1903. godine, beatificiran je 25. travnja 1909., a svetim ga je proglasio papa Pio XI. 31. svibnja 1925. godine, u postupku u kojem je Crkva istaknula njegovu ustrajnost u brizi za obrazovanje klera i njegovanju pobožnosti prema Srcu Isusovu i Marijinu koja je kasnije postala dio opće crkvene prakse.

Kongregacija koju je osnovao, eudisti, nastavila je nakon njegove smrti voditi sjemeništa u Francuskoj i inozemstvu, a njegovo je djelo utjecalo i na kasniji razvoj francuske svećeničke duhovnosti sedamnaestog stoljeća, poznate kao francuska škola duhovnosti, kojoj je pripadao zajedno sa svojim učiteljem kardinalom de Bérulleom i drugim reformatorima klera toga doba. Njegovi spisi o pobožnosti Srcima Isusovu i Marijinu i danas se smatraju temeljnim tekstovima toga štovanja.