Sveti Ivan Kantski, svećenik

Seljačko podrijetlo i školovanje

Ivan Kantski, poljski Jan z Kęt, poznat i kao Ivan Kanti, rodio se 1390. godine u selu Kęty u južnoj Poljskoj, u skromnoj seljačkoj obitelji. Unatoč skromnim počecima, pokazao je izniman dar za učenje te je otišao studirati na Sveučilište u Krakovu, jedno od najstarijih i najuglednijih srednjoeuropskih sveučilišta, gdje je stekao doktorat filozofije, a potom i teologije.

Profesor i župnik

Nakon završenih studija predavao je na krakovskom sveučilištu, gdje je s vremenom stekao ugled jednog od najučenijih ljudi svojeg doba, poznat po temeljitosti i strpljivosti u poučavanju. Neko je vrijeme službovao i kao župnik u mjestu Ilża, no zbog poteškoća u neposrednom pastoralnom radu s mještanima, koje je sam smatrao svojim neuspjehom, vratio se poučavanju na sveučilištu, gdje je ostao sve do kraja života, predajući teologiju, filozofiju i tumačenje Svetog pisma naraštajima studenata.

Skromnost i darežljivost

Suvremenici su ga pamtili po krajnjoj skromnosti življenja usprkos akademskom ugledu - jeo je jednostavnu hranu, često bi svoj obrok ili dio plaće dijelio sa siromašnim studentima, a odjeću bi znao darovati prosjacima na ulici, vraćajući se kući gotovo bez ogrtača. Prema predaji, govorio je svojim učenicima da je bolje podnijeti nepravdu nego je počiniti drugome, i da nikada ne treba osuđivati bližnjega bez potpunog poznavanja svih okolnosti njegova postupka - stav koji je postao jedna od njegovih prepoznatljivih duhovnih poruka.

Nekoliko je puta u životu pješice hodočastio u Rim, noseći na vlastitim leđima svu potrebnu prtljagu kako ne bi ovisio o tuđoj pomoći na putu, a prema predaji hodočastio je i u Jeruzalem, unatoč dugotrajnosti i opasnostima takvog putovanja u petnaestom stoljeću. Unatoč slabom zdravlju u starijoj dobi, nastavio je predavati na sveučilištu gotovo do same smrti, ustrajan u svojoj profesorskoj i duhovnoj dužnosti.

Smrt i štovanje

Ivan Kantski umro je 24. prosinca 1473. godine u Krakovu, u visokoj starosti za to doba. Štovan je od trenutka smrti u krakovskoj akademskoj zajednici, koja ga je smatrala uzorom spajanja učenosti i svetosti, a njegov se kult postupno proširio cijelom Poljskom, gdje je danas jedan od nacionalno štovanih svetaca. Papa Klement XIII. proglasio ga je svetim 1767. godine. Ostao je zapamćen kao zaštitnik profesora, studenata i poljskih sveučilišta te kao trajan primjer da učenost i svetost mogu ići zajedno, u životu obilježenom jednostavnošću, strpljivošću i dosljednim suosjećanjem prema siromašnima usred inače uglednog akademskog položaja.

Prema talijanskom izvoru santiebeati.it, Ivan je postao profesor filozofije već u dvadeset i sedmoj godini života, a za svećenika je zaređen u tridesetčetvrtoj, nastavljajući usporedno predavati na krakovskom sveučilištu. Neko je vrijeme službovao i kao župnik u mjestu Olkusz te kao učitelj kneza Kazimira, no ubrzo se vratio isključivo akademskom radu. Kako bi prikupio dodatna sredstva za pomoć siromašnima, prepisivao je rukopise za druge, prodajući taj svoj trud u korist gladnih studenata i građana Krakova. Papa Klement VIII. proglasio ga je časnim slugom Božjim već 1600. godine, više od stoljeća i pol prije konačne kanonizacije 1767. godine.

Krakovsko sveučilište, na kojem je Ivan proveo gotovo cijeli radni vijek, u to je doba bilo jedno od vodećih srednjoeuropskih učilišta, s ugledom koji je privlačio studente iz Poljske, Litve i susjednih zemalja. Unatoč tome što je kao profesor uživao siguran prihod i društveni ugled, Ivan je, prema svjedočanstvima suvremenika, u svojoj sobi zadržavao tek najnužniji namještaj, a hranu je često dijelio s prosjacima koji su ga čekali pred vratima učilišta. Njegov je grob u krakovskoj sveučilišnoj crkvi svetog Ane, kamo su njegove relikvije prenesene 1535. godine, sve do danas mjesto na koje profesori i studenti dolaze moliti prije ispita, čuvajući tako živu vezu između akademskog rada i duhovnog života koju je on sam utjelovljavao.