Sveti Ivan Klimak, opat

Obrazovan mladić bira samoću

Ivan se rodio prije 579. godine, prema jednoj predaji u Siriji, iako o njegovu podrijetlu ima malo pouzdanih podataka - poznat je samo podatak da je imao brata imenom Juraj, koji je također postao redovnik. Nadimak Klimak (od grčke riječi klimax, „ljestve”) dobio je po svojem najpoznatijem djelu, a osobno mu je ime Ivan, hebrejskog podrijetla, u prijevodu „Gospodin je milostiv” ili „dar Gospodnji”. Iako je bio obrazovan i sposoban za život u učenim krugovima, s dvadeset je godina odlučio napustiti svijet i otići na goru Sinaj, tada poznatu po svetosti redovnika koji su ondje živjeli.

Dvadeset godina u samoći

Na Sinaju je Ivan iskusio i zajednički samostanski život i samotnu molitvu, uvježbavajući se najprije pod vodstvom redovnika imenom Martirije. Nakon Martirijeve smrti nastanio se u samostanu Raithu u jugozapadnom dijelu poluotoka, gdje je proveo dugo razdoblje u strogoj samoći, molitvi i proučavanju. Taj dugi period samotnog života oblikovao je njegovo duhovno iskustvo koje će kasnije opisati u svojem najvažnijem djelu. Prema izvorima, smatrao je da redovnički život zahtijeva stalno obuzdavanje naravi i neprekidan nadzor nad osjetilima, a suzama pokore pripisivao je gotovo krsno značenje.

Opat na Sinaju

Oko šezdesete godine života, redovnici uglednijeg sinajskog samostana pozvali su Ivana da preuzme službu njihova opata. Vodio je zajednicu mudro, a njegov je ugled dopro i do pape Grgura Velikog, koji mu je uputio pismo pohvale i financijski pomogao proširenje hospicija za hodočasnike pri samostanu. Nakon nekoliko godina vodstva Ivan se povukao natrag u samoću, gdje je ostao do smrti.

Ljestve raja

Na zahtjev jednog opata Ivan je napisao djelo poznato pod grčkim naslovom Klimax tou Paradeisou („Ljestve raja”), u kojem duhovni put prema Bogu opisuje kroz trideset stepenica vrlina, simbolički povezanih s godinama Kristova skrivenog života prije javnog djelovanja. Djelo je pisano sažeto i gusto, ponegdje teško razumljivo, zahtjevno prije negoli popularno štivo, ali je prevedeno na latinski, sirijski, armenski, arapski i staroslavenski jezik te je stoljećima ostalo temeljni priručnik redovničkog života na kršćanskom Istoku.

Smrt i štovanje

Ivan je umro na Sinaju oko 649. godine, prema drugim izvorima nešto ranije, oko 606. Njegov se blagdan slavi 30. ožujka, a u istočnim je Crkvama posebno štovan tijekom korizme, kad se dijelovi njegova djela čitaju u samostanima kao duhovno štivo uz post. Zbog dubine i zahtjevnosti svojeg nauka ostao je jedan od najutjecajnijih pisaca istočne monaške duhovnosti, a njegovo je ime do danas gotovo nerazdvojivo povezano s naslovom njegova djela.

Utjecaj na kasniju duhovnost

Djelo „Ljestve raja” čitalo se stoljećima u samostanima diljem kršćanskog Istoka, često javno za vrijeme trpeze tijekom korizme, kao duhovna hrana uz tjelesni post. Njegov utjecaj osjeća se i u kasnijoj bizantskoj i slavenskoj monaškoj književnosti, gdje je „ljestve” postao ustaljena slika duhovnog napredovanja. U ikonografiji istočnih Crkava Ivan se često prikazuje kako drži ljestve po kojima redovnici uspinju prema Kristu, dok neki od njih padaju u ponor kojeg pri dnu čeka đavao - slikoviti prikaz koji sažima središnju poruku njegova djela: put prema savršenstvu moguć je, ali zahtijeva ustrajnost i budnost do posljednjeg koraka.

Uz „Ljestve raja”, Ivanu se pripisuje i kraće djelo „Riječ pastiru”, namijenjeno onima koji vode redovničke zajednice, u kojem obrađuje odgovornost poglavara za duhovni napredak braće. Zbog dosljednosti i oštrine njegova nauka o vrlinama i manama, kasniji su ga naučitelji istočne Crkve, poput Nila Sinajskog i drugih pustinjačkih pisaca, često navodili kao mjerilo za procjenu redovničke revnosti.