Sveti Ivan XXIII., papa

Seljački sin iz Bergama

Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenoga 1881. u mjestu Sotto il Monte kraj Bergama, u sjevernoj Italiji, kao četvrto od trinaestero djece u siromašnoj seljačkoj obitelji koja je zemlju koju je obrađivala uzimala u zakup. Osnovnu je školu počeo 1887., a već 1892., pokazavši izvanredne sposobnosti, primljen je u biskupsko sjemenište u Bergamu. Djetinjstvo obilježeno oskudicom i snažnom pučkom pobožnošću ostalo mu je trajna referenca; kasnije je često govorio da je ponosan na svoje seljačko podrijetlo.

Sjemenište, Rim i ređenje

Od 1901. studirao je teologiju u Rimu, gdje se otvorio širem pogledu na Crkvu i njezinu povijest, a osobito je proučavao lik svetog Karla Boromejskog. Doktorirao je i 10. kolovoza 1904. zaređen za svećenika u Rimu. Vratio se u Bergamo kao tajnik novog biskupa Giacoma Radini-Tedeschija, uz kojeg je proveo gotovo deset godina i od kojeg je naučio spoj pastoralne blizine ljudima i otvorenosti prema socijalnim pitanjima svojeg vremena.

Prvi svjetski rat i crkvena diplomacija

Tijekom Prvog svjetskog rata služio je kao bolničarski narednik i vojni kapelan, njegujući ranjenike na frontu, iskustvo koje je duboko utjecalo na njegov kasniji odnos prema patnji i miru. Godine 1925. papa Pio XI. imenovao ga je biskupom i apostolskim vizitatorom, a potom nuncijem u Bugarskoj, gdje je do 1934. radio u okolnostima siromaštva i vjerske manjine te stekao prvo iskustvo dijaloga s pravoslavnim kršćanstvom. Od 1934. do 1944. bio je apostolski delegat u Turskoj i Grčkoj, gdje je tijekom Drugog svjetskog rata pomagao spašavanju europskih Židova izdavanjem krsnih listova i tranzitnih isprava, djelujući u suradnji s drugim diplomatskim predstavnicima.

Nuncij u Parizu i patrijarh Venecije

Godine 1944. postao je apostolski nuncij u Parizu, u osjetljivom razdoblju poraća kad je francuska Crkva trebala obnoviti odnos s državom i riješiti pitanje biskupa optuženih za suradnju s okupacijskim vlastima. Roncalli je pokazao smisao za smirivanje napetosti i strpljivu diplomaciju. Dana 12. siječnja 1953. imenovan je kardinalom i istodobno patrijarhom Venecije, gdje je kao pastir bio cijenjen zbog jednostavnosti, dostupnosti i brige za siromašne.

Neočekivani izbor za papu

Nakon smrti Pija XII. konklava ga je 28. listopada 1958. izabrala za papu u dobi od sedamdeset i sedam godina; uzeo je ime Ivan XXIII. u čast oca i brojnih prijašnjih papa toga imena. Mnogi su izbor smatrali prijelaznim rješenjem, no on je od početka pokazao volju za otvaranjem Crkve prema suvremenom svijetu.

Drugi vatikanski koncil i enciklike

Već 25. siječnja 1959., tek tri mjeseca nakon izbora, iznenadio je svijet najavom sazivanja crkvenog sabora. Drugi vatikanski koncil svečano je otvorio 11. listopada 1962., želeći „aggiornamento“ - osuvremenjivanje Crkve i njezin dijalog s drugim kršćanskim zajednicama, s drugim religijama i sa suvremenim svijetom. Napisao je osam enciklika, među kojima se posebno ističu „Mater et magistra“ (1961.) o socijalnom nauku Crkve i „Pacem in terris“ (1963.), prva enciklika upućena „svim ljudima dobre volje“, napisana u sjeni Kubanske raketne krize kao poziv na mir među narodima.

Smrt, beatifikacija i kanonizacija

Umro je 3. lipnja 1963. u Vatikanu, obolio od raka želuca, dok je Koncil koji je sazvao ostao nedovršen i nastavljen pod njegovim nasljednikom Pavlom VI. Ostao je u pamćenju kao „Dobri papa“, poznat po jednostavnosti, toplini i smislu za humor. Beatificirao ga je Ivan Pavao II. 3. rujna 2000., a kanonizirao papa Franjo 27. travnja 2014., zajedno s Ivanom Pavlom II., bez formalnog priznanja drugoga čuda potrebnog za kanonizaciju, odlukom koja je uvažila jednodušno štovanje vjernika. Spomendan mu je 11. listopada, na dan otvorenja Koncila koji je sazvao.