Sveti Ivo, svećenik

Školovanje u Parizu i Orléansu

Ivo se rodio 17. listopada 1253. u mjestu Kermartin u Bretanji. Studirao je građansko pravo na pariškom sveučilištu od 1267., a potom kanonsko pravo u Orléansu od 1277. godine, stekavši temeljitu pravnu naobrazbu koja će obilježiti cijeli njegov kasniji rad.

Crkveni sudac

Godine 1280. Ivo je postao crkveni sudac za nadleštvo Rennesa, a 1284. prihvatio je službu službenika biskupa Tréguierskog. U toj je ulozi postao poznat po visokim moralnim mjerilima - otvoreno se suprotstavljao onome što je smatrao nezakonitim kraljevskim oporezivanjem koje je ugrožavalo interese Crkve i običnih ljudi.

Branitelj siromašnih

Ivo je stekao ugled kao odvjetnik i zaštitnik siromašnih jer je besplatno zastupao one koji si nisu mogli priuštiti skupe pravne postupke, uobičajene u srednjovjekovnom pravosuđu. Prema predaji, nikada nije tražio naknadu od stranaka bez sredstava, a njegova se poštenost i nepotkupljivost isticala u vremenu kad je to bilo rijetko svojstvo među pravnicima i crkvenim službenicima.

Svećenička služba u Bretanji

Nakon zaređenja Ivo je preuzeo župnu službu, najprije u Tredrezu 1285., a potom u Louannecu 1293., gdje je proveo posljednje godine života, spajajući svećeničko poslanje s nastavkom brige za pravno ugrožene i siromašne svoje pastve.

Smrt i kanonizacija

Umro je 19. svibnja 1303. u Louannecu. Proglašen je svetim 1347. godine odlukom pape Klementa VI. Postao je zaštitnik pravnika i svih koji rade u pravosuđu, a njegov se lik u pučkoj predaji često spominjao uz duhovitu latinsku formulu koja ga je opisivala kao odvjetnika koji, neobično za taj poziv, nije bio prevarant - svjedočanstvo koliko se njegova iskrenost isticala u očima suvremenika.

Pravnik koji je odbio bogatstvo

Iako je svojom naobrazbom i položajem mogao steći ugledan i imućan život, Ivo je, prema predaji, svjesno birao skromnost. Prihode koje bi zaradio od povremenih poslova radije je dijelio siromašnima nego zadržavao za sebe. Ta ga je odluka razlikovala od mnogih tadašnjih crkvenih pravnika, kojima je služba u crkvenim sudovima često bila put do bogaćenja, a ne prilika za služenje potrebitima.

Zaštitnik pravosuđa

Ivova je uloga sudaca, odvjetnika i svih koji rade u pravosuđu ostala trajna sve do danas - u brojnim zemljama, osobito francuskog govornog područja, njegov se blagdan i danas obilježava svečanim misama za pravnike na početku sudske godine. Njegov primjer nepotkupljivog i pristupačnog suca ostao je mjerilo kojim se, barem u pobožnoj predaji, mjeri poštenje u pravosuđu.

Bretonsko podrijetlo i identitet

Ivo je cijeli svoj radni vijek proveo u rodnoj Bretanji, u vrijeme kad je ta pokrajina njegovala vlastiti jezik i običaje, djelomično neovisne od ostatka Francuske. Njegova povezanost s bretonskim identitetom, uz njegovu ulogu branitelja siromašnih, učinila ga je jednim od najvažnijih svetaca te pokrajine, gdje se njegov blagdan i danas slavi s posebnom svečanošću, uključujući procesije u kojima sudjeluju pravnici u službenim odorama. Njegov grob u Tréguieru i danas privlači hodočasnike koji mu se utječu kad se osjećaju nemoćnima pred složenošću ili nepravdom pravnog sustava. Njegov se lik u umjetnosti tradicionalno prikazuje između bogataša i siromaha, kao podsjetnik da je pravda dužna služiti objema stranama jednako, bez obzira na njihova sredstva. Ta slika, ponavljana stoljećima u crkvenoj umjetnosti Bretanje, ostala je jedan od najprepoznatljivijih vizualnih simbola njegova zagovora pravednosti. Njegov primjer i danas služi kao podsjetnik da poziv pravnika, kad se obavlja pošteno, može biti oblik služenja jednako vrijedan kao i svaki drugi crkveni poziv.