Sveti Jakov Stariji, apostol

Ribar pozvan uz Petra

Jakov i njegov brat Ivan bili su sinovi ribara Zebedeja, a Isus ih je pozvao dok su s ocem krpali mreže na Galilejskom jezeru, odmah nakon poziva Petru i Andriji. Evanđelja bilježe da im je Isus dao nadimak „Boanerges“, što se tumači kao „sinovi groma“, vjerojatno zbog njihove žustre, plahovite naravi - jednom su, primjerice, htjeli da vatra s neba uništi selo koje Isusa nije htjelo primiti.

Svjedok posebnih trenutaka

Jakov je zajedno s Petrom i Ivanom činio uži krug apostola kojima je Isus pokazao ono što ostalima nije. Bio je nazočan preobraženju na gori, kad je Isus pred njima zasjao u slavi, te u Getsemanskom vrtu tijekom Isusove agonije prije uhićenja, kada su ga zamolili da bdije s njim, a on je zaspao. Njegova majka je, prema Matejevu evanđelju, tražila od Isusa počasno mjesto za svoja dva sina u budućem kraljevstvu, na što je Isus odgovorio da takva mjesta nisu njegova da ih dodjeljuje, nego su pripravljena za one kojima ih je Otac odredio.

Prvi mučenik među apostolima

Djela apostolska kratko, ali izravno bilježe njegovu smrt: kralj Herod Agripa I. dao ga je pogubiti mačem, u progonu koji je zahvatio ranu jeruzalemsku Crkvu, vjerojatno oko 44. godine. Time je Jakov postao prvi od dvanaestorice apostola koji je umro mučeničkom smrću, dok su ostali, prema predaji, umirali kasnije i na različitim mjestima diljem tadašnjeg poznatog svijeta.

Predaja o Španjolskoj

Novi zavjet ne govori ništa o Jakovljevu djelovanju u Španjolskoj. Predaja koja ga povezuje s propovijedanjem na Iberskom poluotoku i s prijenosom njegova tijela u Galiciju nakon smrti pojavljuje se tek stoljećima kasnije, a danas se smatra pretežno legendarnom, iako duboko ukorijenjenom u španjolski nacionalni i vjerski identitet. Prema toj predaji, njegovi su učenici tijelo brodom prenijeli u Španjolsku i pokopali ga na mjestu koje je kasnije postalo Santiago de Compostela - ime koje, prema jednom tumačenju, dolazi od latinskog „Sancti Iacobi“ i legende o polju zvijezda koje je otkrilo grob.

Camino de Santiago

Grob u Composteli otkriven je, prema predaji, početkom 9. stoljeća, nakon čega je mjesto brzo postalo jedno od tri najveća hodočasnička odredišta kršćanskog srednjovjekovlja, uz Rim i Jeruzalem. Hodočasnička ruta poznata kao Camino de Santiago i danas privlači stotine tisuća hodočasnika godišnje, uključujući i one koji putovanje ne poduzimaju iz vjerskih razloga, a školjka kapica postala je univerzalni simbol tog hodočašća, povezan s legendama o Jakovljevu grobu.

Školjka kao simbol puta

Školjka kapica, danas prepoznatljiv znak hodočasnika na putu za Composteli, prema predaji je povezana s legendom o brodu koji je tijelo apostola prenio u Španjolsku, a našla se prekrivena školjkama kad je doplovila do obale. Bez obzira na povijesnu neprovjerljivost te priče, školjka je postala univerzalni simbol putovanja, potrage i duhovnog hoda, prisutan na putokazima diljem europskih hodočasničkih ruta sve do danas, uključujući i one koje prolaze kroz srednju Europu daleko od same Španjolske.

Jakov u hrvatskoj crkvenoj baštini

Ime svetog Jakova nosi više starih hrvatskih crkava i naselja, osobito duž jadranske obale, gdje je pomorska i trgovačka povezanost s hodočasničkim putovima prema Composteli u srednjem vijeku bila živa stvarnost. Hodočasnici iz istočnojadranskih krajeva u srednjem su vijeku doista putovali prema Santiagu, o čemu svjedoče i stari zapisi bratovština svetog Jakova u dalmatinskim gradovima, čime je ovaj naizgled daleki španjolski kult ostavio konkretan trag i u hrvatskoj crkvenoj povijesti.