Sveti Januarije, biskup i mučenik

Biskup u vrijeme progona

Prema predaji, Januarije je rođen u Napulju u drugoj polovici trećeg stoljeća i bio je biskup Beneventa u južnoj Italiji, u vrijeme velikog progona kršćana pod carem Dioklecijanom, koji je bio jedan od najžešćih i posljednjih velikih progona prije nego što je kršćanstvo dobilo slobodu vjeroispovijesti. O njegovu ranom životu pouzdano se zna vrlo malo, a podaci koji postoje potječu iz kasnijih žitija pisanih stoljećima nakon njegove smrti, pa suvremeni povjesničari mnoge pojedinosti smatraju pobožnom predajom, a ne provjerenom činjenicom.

Uhićenje i mučeništvo

Predaja govori da je Januarije uhićen jer je posjećivao i hrabrio zatvorenog đakona Sosija, u vrijeme kad je i sama takva posjeta bila kažnjiva. Prema žitiju, isprva je bio osuđen da ga rastrgaju medvjedi u amfiteatru, no rimski je upravitelj presudu promijenio u odrubljivanje glave, iz straha da bi javno pogubljenje zvijerima izazvalo nemire među stanovništvom naklonjenim biskupu. Januarije je pogubljen 19. rujna 305. u Pozzuoliju, blizu Napulja, zajedno s nekolicinom svojih suradnika.

Krv koja postaje tekuća

Prema predaji, žena po imenu Eusebija sakupila je Januarijevu krv u dvije zapečaćene bočice neposredno nakon pogubljenja. Njegove su relikvije 431. prenesene u Napulj, a od 1492. čuvaju se u napuljskoj katedrali, gdje se do danas nalaze i posuda s krvlju i lubanja pripisana svecu. Tri puta godišnje, prvu subotu u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca, tvar u većoj od dviju bočica navodno prelazi iz krutog u tekuće stanje, što vjernici stoljećima promatraju kao čudo i znak sveca, a izostanak tog prijelaza narod je u prošlosti povremeno tumačio kao loš predznak za grad. Kemijske su analize potvrdile prisutnost hemoglobina u tvari, no sama pojava ostaje znanstveno neobjašnjena, a Crkva je ne proglašava dogmatski obvezujućim čudom, nego je ostavlja pobožnom štovanju vjernika.

Zaštitnik Napulja

Januarije je od srednjeg vijeka zaštitnik grada Napulja i Beneventa, gdje mu je posvećena katedrala u kojoj se čuva relikvija krvi, i gdje se njegov blagdan, 19. rujna, slavi s velikom pučkom pobožnošću koja okuplja tisuće vjernika. Ostaje simbol grada čija je povijest usko isprepletena s njegovim kultom, a njegovo se ime spominje i u vezi s erupcijama Vezuva, od kojih ga je narod stoljećima prizivao da zaštiti grad, noseći njegove relikvije u procesijama prema vulkanu u trenutcima opasnosti. Danas se zaziva i kao zaštitnik krvodavaca, zbog izravne veze njegova kulta s krvlju kao znakom.

Znanost i pobožnost

Fenomen tekuće krvi u Napulju privlačio je pažnju znanstvenika još od osamnaestog stoljeća, a suvremena kemijska i fizikalna istraživanja pokušavala su objasniti pojavu prirodnim putem, bez konačnog dogovora struke o tome radi li se o poznatoj tvari s neobičnim svojstvima ili o nečemu što se ne može jednostavno svesti na poznate procese. Crkva u tom pitanju ostaje suzdržana, ne ustrajavajući na čudesnom objašnjenju, ali ni ne osporavajući iskustvo vjernika koji stoljećima u tom događaju prepoznaju znak blizine sveca.

Kult koji traje

Januarijev kult, unatoč oskudnim povijesnim podacima o njegovu životu, ostao je jedan od najživljih i najprepoznatljivijih svetačkih kultova u cijeloj Katoličkoj crkvi. Njegovo se ime pojavljuje i u rimskom martirologiju već u ranom srednjem vijeku. U gradu se do danas njegov blagdan smatra jednim od najvažnijih dana u godini, s procesijom kroz stare gradske ulice koja okuplja i mještane i posjetitelje iz cijelog svijeta, a njegov primjer vjernosti usred progona ostaje podsjetnik na cijenu koju su rani kršćani plaćali za svoju vjeru.