Sveti Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj

Rođenje na granici dva svijeta

Jeronim se rodio oko 347. u Stridonu, gradiću na granici rimskih provincija Dalmacije i Panonije, čiji se točan smještaj danas više ne može sa sigurnošću utvrditi. Oko 360. otputovao je u Rim radi obrazovanja i krštenja, gdje je studirao gramatiku i retoriku kod uglednih učitelja, a nakon toga nastavio školovanje u Trieru i Akvileji, prije nego što je krenuo na istok, u Antiohiju, 373. godine.

Pustinjak u Halkidskoj pustinji

Između 374. i 379. Jeronim je vodio strogo asketski život u pustinji Halkidi, jugozapadno od Antiohije, gdje se posvetio učenju hebrejskog jezika od obraćenog Židova i temeljitom proučavanju Svetoga pisma. U tom je razdoblju, prema vlastitom kasnijem priznanju u pismima, proživljavao snažne unutarnje borbe između privlačnosti klasične poganske književnosti, koju je duboko poznavao i volio, i zahtjeva asketskog života posvećenog isključivo Bogu. U Antiohiji je zaređen za svećenika, a boravio je i u Carigradu, gdje se sprijateljio sa svetim Grgurom Nazijanskim.

Tajnik pape Damaza i sukobi u Rimu

Od 382. do 385. Jeronim je djelovao u Rimu kao tajnik i savjetnik pape Damaza I., koji ga je potaknuo da revidira dotadašnje latinske prijevode Evanđelja. U Rimu je stekao krug odanih učenica i pokrovitelja među rimskim plemkinjama, poput Paule i njezine kćeri Eustohije, ali i mnoge protivnike u kleru, koje je otvoreno kritizirao zbog raskoši i licemjerja. Nakon Damazove smrti 384. Jeronimov je položaj u Rimu postao neodrživ te se 386. preselio u Betlehem, gdje se nastanio u samostanu blizu ženskog samostana koji je osnovala Paula.

Vulgata - prijevod koji je oblikovao Zapad

U Betlehemu je Jeronim proveo ostatak života posvećen svom najvažnijem djelu - prijevodu čitave Biblije na latinski jezik. Najprije je revidirao latinski tekst Evanđelja (384) i psalama, a potom se, između 390. i 405., prihvatio golemog pothvata prevođenja Staroga zavjeta izravno s hebrejskog izvornika, umjesto dotad uobičajenog prevođenja s grčkog prijevoda Septuaginte. Taj prijevod, kasnije nazvan Vulgata (od latinskog „vulgata editio”, „uobičajeno izdanje”), postao je službeni biblijski tekst Zapadne crkve za idućih tisuću i pol godina, sve do modernih vremena.

Oštar jezik u obranu vjere

Jeronim je bio poznat po izuzetno oštrom, katkad zajedljivom stilu polemike, koji je usmjeravao protiv onih koje je smatrao krivovjercima ili protivnicima - Rufina, nekadašnjeg prijatelja s kojim se posvadio oko Origenova nasljeđa, Helvidija, koji je nijekao trajno djevičanstvo Marijino, i Jovinijana, koji je dovodio u pitanje vrijednost redovničkog života. Unatoč svojoj poznatoj razdražljivosti, suvremenici su ga cijenili kao najučenijeg poznavatelja Svetoga pisma svoga doba.

Smrt i naslijeđe

Jeronim je umro 30. rujna 420. u Betlehemu, gdje je proveo posljednja desetljeća života u znanstvenom radu i asketskoj strogosti. Njegova rečenica da „tko ne poznaje Pisma, ne poznaje Krista” postala je jedna od najčešće navođenih misli o važnosti biblijskog čitanja u kršćanskoj tradiciji, a njegov prijevod ostao je temelj zapadne biblijske i liturgijske baštine sve do današnjih revizija.

Zaštitnik svih koji rade s riječju

Zbog cjeloživotnog rada na prijevodu i tumačenju biblijskog teksta, Jeronim je od srednjeg vijeka štovan kao zaštitnik prevoditelja, knjižničara i svih koji se bave proučavanjem i širenjem pisane riječi - zanimanje koje u njegovo doba nije postojalo u modernom obliku, ali čiju je bit, prenošenje smisla s jednog jezika i konteksta u drugi uz vjernost izvorniku, on utjelovljivao svojim radom u betlehemskoj pustinji. Njegov lik, u umjetnosti često prikazan s lavom uz nogu i lubanjom na stolu kao podsjetnikom na prolaznost, ostao je simbol učenosti stavljene u službu vjere.