Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije

Podaci izvan Biblije

Kanonska evanđelja ne govore ništa o Marijinim roditeljima; njihova imena, Joakim i Ana, poznata su isključivo iz apokrifnih spisa, ponajprije Protoevanđelja Jakovljeva, teksta nastalog vjerojatno u drugom stoljeću, te kasnijeg Pseudo-Matejeva evanđelja. Ti spisi nisu dio biblijskog kanona i Crkva ih ne smatra nadahnutima u istom smislu kao evanđelja, no od najranijih stoljeća prihvaćeni su kao izvor pobožne predaje o Marijinu podrijetlu, s razumijevanjem da mogu sadržavati zrno povijesnog sjećanja isprepleteno sa slobodnijim pripovjednim elementima svojstvenima tom književnom žanru.

Dugo očekivano dijete

Prema toj predaji, Joakim i Ana bili su bračni par u poodmaklim godinama koji dugo nije imao djece, što se u tadašnjem judejskom društvu smatralo znakom Božje nemilosti i razlogom društvenog srama. Joakim se, prema pripovijesti, povukao u pustinju postiti i moliti, dok je Ana u samoći plakala i molila za dijete, obećavajući da će ga, ako ga dobije, posvetiti Bogu. Objema je, prema predaji, anđeo navijestio da će dobiti kćer, a susret bračnog para na jeruzalemskim Zlatnim vratima nakon te vijesti postao je čest motiv u kršćanskoj umjetnosti.

Rođenje i posveta Marije

Rođenje kćeri, koju su nazvali Marija, predaja tumači kao izravan odgovor na njihovu ustrajnu molitvu u starosti, slično starozavjetnim pripovijestima o Abrahamu i Sari ili Ani i Samuelu. Prema Protoevanđelju, roditelji su ispunili zavjet i doveli malu Mariju u Hram na odgoj, gdje je odrastala u molitvi i služenju sve do zaruka s Josipom. Bez obzira na to koliko je u pojedinostima te priče povijesno provjerljivo, ona je od ranih stoljeća oblikovala kršćansko poimanje Marijina djetinjstva kao vremena posebne bliskosti s Bogom.

Mjesto života i štovanje u Jeruzalemu

Predaja smješta Joakima i Anu najprije u Galileju, a potom u Jeruzalem, gdje je Marija rođena i odgojena i gdje su, prema kasnijim izvorima, oboje roditelja umrli i bili pokopani. Već od četvrtog stoljeća na tome se mjestu spominje crkva podignuta njima u čast, koja je bila predmet štovanja hodočasnika sve do devetog stoljeća, kada je nestala u burnim povijesnim okolnostima Svete zemlje, ostavljajući iza sebe samo pisane tragove o svojem postojanju.

Štovanje kroz stoljeća

Grci su Joakima i Anu štovali vrlo rano, slaveći Joakimov blagdan dan nakon Marijina rođenja, dok je zapadna Crkva bila sporija u uvođenju njihova štovanja u službeni kalendar, smještajući ga na različite datume tijekom srednjeg vijeka, uključujući 16. rujna i 9. prosinca. Papa Julije II. odredio je za Joakima datum 20. ožujka, a papa Lav XIII. podigao je njegov blagdan na višu liturgijsku razinu 1879. godine. Danas se oboje slavi zajednički, 26. srpnja, kao roditelji Blažene Djevice Marije.

Zaštitnici obitelji koje čekaju

Upravo zbog predaje o dugom i strpljivom čekanju djeteta, Joakim i Ana postali su omiljeni zaštitnici bračnih parova koji se bore s neplodnošću ili dugo čekaju rođenje djeteta, kao i djedova i baka općenito, budući da ih štovanje promatra prije svega u ulozi Isusovih djeda i bake. Njihov spomendan tako u mnogim obiteljima ima poseban, osobni prizvuk zahvalnosti i molitve za sljedeće naraštaje.

Mjesto u umjetnosti i pučkoj pobožnosti

Motiv susreta Joakima i Ane na Zlatnim vratima, s njihovim zagrljajem kao znakom radosti nakon navještenja da će dobiti dijete, postao je jedan od najčešćih prizora srednjovjekovnog i renesansnog crkvenog slikarstva, od bizantskih fresaka do zapadnih oltarnih slika. U hrvatskoj pučkoj pobožnosti njihov se blagdan tradicionalno povezuje s molitvom za starije članove obitelji i sa zahvalnošću za djedove i bake koji svojim životnim iskustvom i strpljenjem prenose vjeru mlađim naraštajima, čime njihov lik ostaje živ i izvan strogo teoloških rasprava o povijesnoj utemeljenosti predaje.