Sveti Josip Kupertinski, svećenik

Rođenje u konjušnici

Josip Marija Desa rođen je 17. lipnja 1603. u mjestu Cupertino (Kupertino), u pokrajini Lecce u Apuliji, u južnoj Italiji. Bio je šesto dijete u obitelji. Otac Felice, koji je izrađivao kola, jamčio je novac za prijatelja te je zbog toga izgubio kuću i posao, a nedugo potom i umro, ostavivši obitelj u dugovima. Majka Franceschina, iz imućnije obitelji, ostala je bez sredstava, a vjerovnici su je, prema predaji, protjerali iz kuće, pa je Josip rođen u staji.

Kao dijete bio je sklon naglim, gotovo zanesenim stanjima duboke usredotočenosti - čim bi mu se spomenulo nešto sveto, ostajao bi nepomičan, otvorenih usta i praznog pogleda, pa su ga vršnjaci prozvali „Bocca Aperta”, „otvorena usta”. Nekoliko je godina, prema izvorima, bolovao od bolnog gnojnog oboljenja koje mu je otežavalo redovito školovanje, pa je ostao slabo pismen - do kraja je, prema nekim svjedočanstvima, jedva čitao i pisao.

Odbijanja prije primitka

Kao sedamnaestogodišnjak izučio je za postolara, a potom je 1620. pokušao stupiti kod franjevaca konventualaca, koji su ga odbili zbog slabog znanja. U ožujku 1621. primili su ga kapucini kao brata laika, no nakon osam mjeseci otpustili su ga jer su ga česta zanesenja u molitvi ometala u svakodnevnim poslovima i, prema predaji, izazivala nezgode. Naposljetku je, uz posredovanje rodbine, dobio dopuštenje da kao pomoćni brat služi u franjevačkom samostanu Grottella kraj Kupertina, gdje se brinuo o samostanskoj mazgi, zbog čega su ga zvali i „Brat Magarac”.

Godine 1625. primljen je u red franjevaca konventualaca, a 4. ožujka 1628. zaređen je za svećenika. Prema poznatoj, često prepričavanoj epizodi, na biskupskom je ispitu pred ređenje biskup slučajno otvorio evanđeoski odlomak koji je Josip, unatoč slabom općem znanju, dobro poznavao i uspio protumačiti, čime je ispit položio.

Zanosi u molitvi

Nakon ređenja Josip je postao poznat po neobičnim stanjima duboke molitvene zanesenosti - prema svjedočanstvima suvremenika, sve što bi ga podsjetilo na Boga ili sveto dovodilo bi ga u stanje potpune usredotočenosti, katkad tako snažno da bi, prema izvještajima onodobnih promatrača, ostajao dugo nepomičan usred slavlja mise ili molitve, ponekad podignut od tla. Jedna od najpoznatijih predaja govori kako je jednom, čuvši spomen Isusova ili Marijina imena, uzletio i ostao gotovo pola sata na vrhu stabla masline. Crkva je te pojave u postupku proglašenja svetim razmatrala kao mistična iskustva onodobnih svjedoka, bez tvrdnje da je riječ o dokazanim čudima u znanstvenom smislu.

Zbog nemira koje su te pojave izazivale u zajednici, gotovo trideset i pet godina bio je udaljen od zajedničkog kora, blagovaonice i javnih misa, sa zasebnom sobom i kapelom. Bio je predmet ispitivanja crkvenih vlasti, uključujući inkviziciju, koja ga je optuživala da svojim pojavama zavodi vjernike; posebna kongregacija oslobodila ga je te optužbe pred papom Urbanom VIII. Unatoč tomu, i dalje je bio premještan iz samostana u samostan - boravio je u Rimu, Assisiju, Pietrarubbiji i Fossombroneu - uvijek u udaljenija i osamljenija mjesta, kako bi se umanjilo okupljanje naroda oko njega.

Pokora i jednostavnost

Unatoč ograničenjima, ostao je poznat po strogoj pokori - postio je gotovo sedam korizmi godišnje, jedući punim obrokom samo četvrtkom i nedjeljom tijekom dijela godine. Njegova jednostavnost i poniznost privlačile su, prema predaji, i učene teologe i visoke crkvene i svjetovne uglednike koji su dolazili tražiti njegov savjet, unatoč tomu što sam nije imao formalno visoko obrazovanje.

Smrt i kanonizacija

Umro je 18. rujna 1663. u Osimu kraj Ancone, u dobi od šezdeset godina, gdje su njegovi posmrtni ostaci i danas pohranjeni. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 24. veljače 1753., a papa Klement XIII. svetim 16. srpnja 1767.

Zaštitnik zrakoplovaca i studenata

Danas se štuje kao zaštitnik učenika, studenata i svih koji polažu ispite, kao i zaštitnik zrakoplovaca, pilota i, u novije doba, astronauta - zbog predaje o njegovim zanosima koji su ga, prema pobožnom pripovijedanju, podizali s tla. Crkva tu predaju prenosi kao dio štovanja, ne kao znanstveno utvrđenu činjenicu, no ona je odredila njegovu ulogu zaštitnika u zrakoplovstvu sve do danas.