Sveti Juan Diego Cuauhtlatoatzin

Domorodac iz doline Anahuac

Juan Diego, izvorno nazvan Cuauhtlatoatzin, što se prevodi otprilike kao „onaj koji govori kao orao“, rođen je 1474. godine u Cuautitlánu, urođeničkom naselju blizu današnjeg Ciudad de Méxica, u razdoblju prije dolaska Španjolaca. Bio je pripadnik naroda Chichimeca. Zajedno sa suprugom Marijom Lucijom, primio je kršćanstvo i krštenje u godinama nakon španjolskog osvajanja Meksika 1521. godine, u vrijeme kad su prvi franjevački i drugi redovnici počeli sustavno pokrštavati domorodačko stanovništvo doline Meksika.

Ukazanje na brdu Tepeyac

Prema meksičkoj predaji, u prosincu 1531. godine, dok je hodao prema misi i vjeronauku u Ciudad de México, Juan Diego je na brežuljku Tepeyac naišao na sjajnu ženu koja ga je oslovila njegovim imenom, „Juantzin“, i predstavila se kao majka istinskoga Boga. Progovorila mu je na njegovu materinjem jeziku nahuatl te ga zamolila da biskupu Juanu de Zumárraga prenese želju da se na tom mjestu izgradi crkva u kojoj bi mogla iskazivati svoju ljubav i suosjećanje prema njegovu narodu.

Biskup mu isprva nije povjerovao i zatražio je znak koji bi potvrdio vjerodostojnost poruke. Prema predaji, Gospa je Juanu Diegu 12. prosinca uputila da nabere ruže koje su neobjašnjivo cvale usred zime na inače kamenitom i suhom brdu, te da ih odnese biskupu umotane u svoj ogrtač, tilmu, izrađenu od grubog agavina vlakna. Kada je pred biskupom otvorio ogrtač da pokaže ruže, one su ispale na pod, a na samoj se tkanini, prema predaji, pojavila slika žene odjevene poput mlade domorotkinje, obavijene sunčevim zrakama - slika koja se do danas čuva u bazilici Guadalupe u Ciudad de Méxicu.

Utjecaj na pokrštavanje

Prema svjedočanstvima sabranima u postupku njegova proglašenja, taj je događaj imao izniman učinak na obraćenje domorodačkog stanovništva Meksika - u razdoblju od nekoliko godina nakon 1531. milijuni domorodaca zatražili su krštenje, prepoznajući u toj poruci i njezinim simbolima, razumljivima njihovoj kulturi, evanđelje koje je progovaralo njihovim jezikom i slikama, a ne samo europskim pojmovima donesenima s osvajačima.

Život nakon ukazanja

Nakon događaja na Tepeyacu, Juan Diego je, prema predaji, ostatak života proveo uz malu kapelu podignutu na tom mjestu, brinući se o njoj i primajući sve veći broj hodočasnika koji su počeli dolaziti štovati sliku na tilmi. Prema svjedočanstvima iz njegova okruženja, živio je jednostavno, u molitvi, postu i skromnosti, potpuno posvećen brizi za svetište sve do smrti.

Smrt i kanonizacija

Juan Diego umro je 1548. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1990. godine, a svetim 31. prosinca 2002. godine u Ciudad de Méxicu, u homiliji u kojoj je istaknuo njegovu poniznost i vjernost povjerenom poslanju te ga predstavio kao „ponizna i skromna Indijanca“ čije je svjedočanstvo otvorilo put velikom širenju vjere. Time je postao prvi kanonizirani domorodac američkog kontinenta. Događaj na Tepeyacu ostaje predaja koju Crkva navodi u postupku njegova proglašenja, dok povijesni izvori iz samog šesnaestog stoljeća o pojedinostima ukazanja daju oskudne podatke, pa se dio pripovijesti temelji na kasnijoj, iako staroj, usmenoj i pisanoj tradiciji zapisanoj ponajprije u tekstu Nican Mopohua iz šesnaestog stoljeća. Njegov je lik danas simbol susreta europskog kršćanstva i urođeničke kulture Latinske Amerike.

Prema santiebeati.it, Juan Diego je zajedno sa suprugom, koja je pri krštenju dobila ime Marija Lucija, kršten u pedesetoj godini života, 1524., među prvim domorocima koje su pokrstili franjevački misionari nakon španjolskog osvajanja. Ostavši udovac nekoliko godina poslije, potpuno se posvetio vjerskom životu. Prema istom izvoru, posljednjih je sedamnaest godina života, sve do smrti 1548. u sedamdeset i četvrtoj godini, proveo kao svojevrsni pustinjak i crkvenjak uz novoizgrađenu kapelu na Tepeyacu, u neprekidnoj molitvi i služenju hodočasnicima koji su dolazili štovati sliku na njegovu ogrtaču.