Sveti Juraj, mučenik

Podrijetlo u Kapadociji

O Jurjevu ranom životu povijesni izvori govore vrlo malo. Predaja kaže da je rođen u Kapadociji, u današnjoj srednjoj Turskoj, krajem trećeg stoljeća, u obitelji kršćanina, te da je postao vojni časnik u rimskoj vojsci. O njegovu podrijetlu i točnim godinama rođenja postoje samo kasnije, nepouzdane legende - povijesno je sigurno tek da je bio štovan kao mučenik od najranijih stoljeća kršćanstva.

Progon pod Dioklecijanom

Godine 303. car Dioklecijan izdao je niz edikata kojima je pokrenuo jedan od najžešćih progona kršćana u rimskoj povijesti, posebno usmjeren protiv kršćana u vojsci. Prema predaji, Juraj je kao vojni časnik odbio se odreći vjere i žrtvovati poganskim bogovima, zbog čega je uhićen i podvrgnut mučenjima.

Mučeništvo u Lidi

Katolička enciklopedija bilježi da je Juraj mučen i pogubljen „u ili blizu Lide“ - grada Diospolisa u tadašnjoj rimskoj Palestini, na području današnjeg Loda u Izraelu - vjerojatno prije Konstantinova doba. Iako pojedinosti mučenja koje kasnije legende prenose (kotač s noževima, kotao s uljem, uskrsnuća) nisu povijesno provjerljive, samo postojanje kulta na tome mjestu vrlo je staro: hodočasnici iz šestoga do osmoga stoljeća zapisuju da su u Lidi štovali njegov grob, a natpisi posvećeni njemu pronađeni su u Siriji, Mezopotamiji i Egiptu već iz četvrtog i petog stoljeća.

Legenda o zmaju

Priča o Jurju koji ubija zmaja i spašava kraljevnu u gradu Sileni razvila se tek mnogo kasnije - Katolička enciklopedija navodi da se ta epizoda ne može pratiti dalje unatrag od dvanaestog ili trinaestog stoljeća. Popularnost je stekla najviše zahvaljujući zborniku legendi „Zlatna legenda“ Jakova Voraginskog iz trinaestog stoljeća, odakle je ušla u srednjovjekovnu umjetnost i pučku pobožnost. Priča se čita kao simbol pobjede dobra nad zlom i vjere nad poganstvom, a ne kao povijesni izvještaj.

Štovanje na Zapadu i Istoku

Juraj se štuje i u istočnoj i u zapadnoj Crkvi. Na Zapadu je njegovo štovanje osobito ojačalo u doba križarskih ratova, kad su vojnici sa sobom u Europu prenijeli štovanje iz Svete zemlje. Engleski kralj Eduard III. oko 1348. utemeljio je viteški Red podvezice pod Jurjevim pokroviteljstvom, a nadbiskup Chichele podigao je 1415. njegov blagdan, 23. travnja, na rang velikog slavlja usporedivog s Božićem. Danas je Juraj zaštitnik Engleske, Portugala, Gruzije (koja po njemu nosi ime) i brojnih drugih zemalja, gradova i redova.

Štovanje u Hrvatskoj

Sveti Juraj je i u hrvatskim krajevima jedan od najraširenijih svetačkih zaštitnika - po njemu je nazvano više naselja, među njima Sveti Juraj kraj Senja i Sveti Juraj na Bregu u Međimurju, a brojne župne crkve diljem obale i kontinentalne Hrvatske nose njegovo ime. Blagdan 23. travnja u tradicijskoj kulturi označavao je i „Jurjevo“, dan proljetnih običaja vezanih uz pastirski i poljodjelski kalendar, s ophodima „zelenog Jurja“ i paljenjem krjesova, u kojima su se stopili stari pretkršćanski proljetni obredi s kršćanskim slavljem sveca zaštitnika ratara i stočara.

Ikonografija

U kršćanskoj se umjetnosti Juraj gotovo redovito prikazuje kao mladi vojnik na konju, u oklopu, kako kopljem probada zmaja pod svojim nogama. Taj prizor, iako legendaran, postao je jedan od najprepoznatljivijih svetačkih motiva zapadne umjetnosti, od srednjovjekovnih fresaka i ikona do kasnijih slika i skulptura, te se pojavljuje i na grbovima brojnih gradova i država. Na kršćanskom istoku, gdje je Juraj štovan od najstarijih vremena, uobičajen je naziv „Pobjedonosac“, koji ističe njegovu ulogu simbola pobjede vjere nad silama zla.

Nesigurnost povijesnih podataka

Bolandisti i drugi crkveni povjesničari od ranoga novog vijeka upozoravaju da se o stvarnome Jurju iz trećeg stoljeća zna vrlo malo pouzdanoga izvan činjenice njegova mučeništva i vrlo ranoga i raširenoga kulta. Većina pojedinosti o njegovu životu koje danas kolaju - plemenito podrijetlo, točna vojna titula, okolnosti uhićenja - potječe iz apokrifnih pasija nastalih stoljećima nakon njegove smrti i teološki su i povijesno sporne, zbog čega je Rimski misal 1969. njegov spomendan iz obveznoga sveo na neobavezni, uz napomenu da se štuje kao mučenik čije je postojanje potvrđeno, ali čija su djela poznata tek iz pobožne predaje.