Sveti Kamilo Lellis, svećenik

Vojnik i kockar

Kamilo de Lellis rodio se 25. svibnja 1550. u Bucchianicu, u pokrajini Abruzzo u srednjoj Italiji, u obitelji koju su neki izvori opisivali kao plemićku. Majka mu je umrla dok je bio dijete, pa je, prema starijim životopisima, odrastao gotovo posve zapušten, bez čvrste ruke koja bi ga usmjerila. Od trinaeste godine pratio je oca na vojnim pohodima, a poslije se i sam, kao visok i snažan mladić, priključio vojnim postrojbama u službi Venecije i Napulja, boreći se, među ostalim, u pohodu protiv Turaka 1569. godine.

Kockar i prosjak

U vojnoj je službi postao, kako bilježi Katolička enciklopedija, „confirmed gambler” - ovisan kockar, koji je zbog gubitaka za igraćim stolom povremeno padao u potpunu bijedu, ostajući bez novca i imovine. Vojnu je službu napustio 1574., a razdoblje koje je uslijedilo obilježile su nesigurnost, siromaštvo i lutanje.

Bolest i obraćenje

Zbog rane na nozi zadobivene u ratu, koja se nikada u potpunosti nije zacijelila, Kamilo je dulje vrijeme boravio na liječenju u bolnici svetog Jakova za neizlječive u Rimu, gdje je poslije i sam radio kao pomoćno osoblje. Ondje je izbliza vidio zanemarivanje i lošu skrb za bolesnike, uobičajenu za tadašnje bolnice, u kojima su njegovatelji često bili neuki i ravnodušni najamnici. Duhovni preokret dogodio se u veljači 1575., potaknut propovijeđu koju je čuo u kapucinskom samostanu u Manfredoniji; prema predaji ga je osobito dirnula misao da je „Bog sve, a sve ostalo ništavno”. U Rimu mu je poslije duhovni vodič bio i sveti Filip Neri.

Osnutak reda

Godine 1582. Kamilo je počeo okupljati skupinu suradnika posvećenih njezi bolesnika. Njegovu je zajednicu, poznatu i kao „Oci dobre smrti”, papa Sikst V. odobrio 1586., dopustivši joj i prepoznatljiv crni habit s crvenim križem na prsima, a 1591. papa Grgur XIV. podigao ju je na razinu punopravnog redovničkog reda, poznatog kao Družba slugu bolesnika, čiji su članovi uz uobičajene zavjete polagali i poseban četvrti zavjet - trajnu službu bolesnicima, čak i za vrijeme epidemija opasnih po život. Kamilo je zaređen za svećenika 1584. godine.

Znak crvenog križa

Uveo je za svoje suradnike raspoznatljiv znak - crveni križ na crnome habitu - kao oznaku njihove milosrdne službe, simbol koji se poslije u modernom obliku razvio u međunarodno prepoznatljiv znak humanitarne pomoći. Njegovi su bolničari uvodili i praktične novine u njezi, poput odvajanja bolesnika prema vrsti bolesti i boljih higijenskih uvjeta, čime je Kamilov rad postao prethodnica moderne bolničke skrbi.

Rad tijekom epidemija

Za Kamilova života Rim i druge talijanske gradove povremeno su pogađale epidemije kuge i drugih zaraznih bolesti. Prema svjedočanstvima suvremenika, on i njegovi suradnici odbijali su napustiti bolesnike u takvim okolnostima, unatoč vlastitoj izloženosti opasnosti, što je u to doba, kad su se mnogi bolničari i svećenici povlačili iz straha od zaraze, bilo iznimno i dojmljivo. Sam je Kamilo obolijevao više puta, ali je uvijek nastavljao raditi čim bi mu zdravlje to dopustilo.

Smrt i kanonizacija

Kamilo je umro 14. srpnja 1614. u Rimu, u šezdeset i četvrtoj godini života, iscrpljen dugogodišnjim radom i vlastitim bolestima; pokopan je u rimskoj crkvi Santa Maria Maddalena. Proglašen je blaženim 1742., a svetim 1746. godine, odlukom pape Benedikta XIV. Red koji je osnovao, poznat i kao kamilijanci, djeluje u bolnicama diljem svijeta do danas.

Zaštitnik zdravstvenih djelatnika

Papa Leon XIII. proglasio je Kamila 1886., zajedno sa svetim Ivanom od Boga, nebeskim zaštitnikom bolesnika i bolnica, a papa Pio XI. dodatno ga je 1930. proglasio zaštitnikom svih zdravstvenih djelatnika. Časti se i kao zaštitnik rodne pokrajine Abruzzo te obiteljskog reda kamilijanaca. Njegov se blagdan, 14. srpnja, u mnogim bolničkim kapelama i danas posebno obilježava molitvama za osoblje i pacijente.