Sveti Klaudije de la Colombiere, svećenik

Sin bilježnika i mladi isusovac

Klaudije de la Colombiere rođen je 2. veljače 1641. godine u Saint-Symphorien-d'Ozonu kraj Grenoblea, u Francuskoj, kao treće dijete u obitelji javnog bilježnika. U novicijat Družbe Isusove u Avignonu stupio je sa sedamnaest godina, dakle oko 1658. godine. Teologiju je studirao u Parizu s dvadeset pet godina, a za svećenika je zaređen s dvadeset osam. Nakon ređenja pet je godina predavao u Lyonu, prije nego što je preuzeo odgovorniju službu.

Duhovni vodič u Paray-le-Monialu

Godine 1675. postao je poglavar (superior) isusovačke kuće u Paray-le-Monialu i ujedno ispovjednik tamošnjih sestara Posjetiteljica (Vizitacija). Ondje je postao duhovni vodič sestre Margarete Marije Alacoque, redovnice kojoj se, prema njezinu svjedočanstvu, ukazivao Isus tražeći širenje štovanja svoga Presvetog Srca. Klaudije je prihvatio i podržao njezino svjedočanstvo te postao jedan od prvih revnih apostola te pobožnosti.

Kapelan na engleskom dvoru

Od 1676. godine služio je u Londonu kao kapelan vojvode od Yorka - kasnijeg kralja Jakova II. - u vrijeme kad su katolici u Engleskoj bili predmet stalne sumnje i progona. Uhićen je i optužen za sudjelovanje u takozvanoj „papističkoj uroti“, izmišljenoj optužbi kojom su u to doba proganjani engleski katolici. Nakon tri tjedna zatočeništva protjeran je iz Engleske; zahvaljujući svom položaju i zaštiti francuskog kralja Luja XIV. izbjegao je težu kaznu.

Posljednje godine i smrt

Vratio se u Francusku, gdje je posljednje godine života proveo kao duhovni voditelj mladih isusovaca u Lyonu, oporavljajući narušeno zdravlje u Paray-le-Monialu. Umro je 15. veljače 1682. u Paray-le-Monialu, u samo četrdeset prvoj godini života. Njegove relikvije čuvaju se u samostanu Vizitacije u tom mjestu.

Djela i kanonizacija

Iza sebe je ostavio spise poput Pobožnih razmišljanja, Meditacija o muci i Duhovnih pisama, kasnije objedinjenih u izdanju njegovih sabranih djela. Proglašen je blaženim 1929. godine (papa Pio XI.), a svetim 31. svibnja 1992. godine (papa Ivan Pavao II.).

Vjerodostojnost objava u Paray-le-Monialu

Uloga koju je Klaudije imao uz Margaretu Mariju Alacoque bila je presudna za povijesni razvoj štovanja Presvetog Srca Isusova: kao njezin duhovni vodič, on je bio jedan od prvih koji je ozbiljno preispitao njezina duhovna iskustva, umjesto da ih odmah odbaci ili bez razmišljanja prihvati. Njegova suzdržana, ali na kraju potvrdna prosudba pomogla je da se pobožnost prema Presvetom Srcu postupno proširi izvan uskog kruga samostana u Paray-le-Monialu i uđe u širu crkvenu praksu, koja je konačno službeno priznata krajem devetnaestog stoljeća.

Klaudije je pritom ostao oprezan i trijezan u prosudbi: u svojim je bilješkama zapisivao razgovore s Margaretom Marijom i pomno bilježio okolnosti njezinih duhovnih iskustava, ostavljajući dokumentaciju koja je kasnije poslužila u postupku njezine kanonizacije.

Progonstvo i posljedice za zdravlje

Boravak u Engleskoj i naknadno zatočeništvo ostavili su trajne posljedice na Klaudijevo zdravlje, koje se od tada postupno pogoršavalo. Prema svjedočanstvima suvremenika, upravo je slabo zdravlje, oslabljeno tamnovanjem i naporima progonstva, pridonijelo njegovoj relativno ranoj smrti u četrdeset prvoj godini života. Unatoč kratkom životnom vijeku, njegovi spisi o duhovnom životu i predanosti Božjoj ljubavi ostali su cijenjeni sve do danas, osobito u krugovima posvećenim štovanju Presvetog Srca.

Blaženstvo i kanonizacija

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929. godine, dok je konačnu kanonizaciju obavio papa Ivan Pavao II. 31. svibnja 1992. godine, u vrijeme obnovljenog zanimanja Crkve za pobožnost Presvetom Srcu. Njegov se blagdan danas slavi 15. veljače, na dan njegove smrti, a osobito ga štuju pripadnici Družbe Isusove i vjernici okupljeni oko svetišta u Paray-le-Monialu.