Sveti Klement I., papa i mučenik

Nasljednik apostola

Klement je bio četvrti rimski biskup, prvi o kojem postoje pouzdanije povijesne vijesti nakon samih apostola, i papa je od otprilike 90. do oko 101. godine, prema podacima Hrvatske enciklopedije koja ga smješta u razdoblje 90/92. do oko 101. godine. Vjerojatno skromnog podrijetla, moguće oslobođeni rob iz carskog kućanstva, prema starim je izvorima osobno poznavao apostole Petra i Pavla i s njima razgovarao, čime se smatra izravnom poveznicom s apostolskim naraštajem i ubraja se u skupinu takozvanih apostolskih otaca, prvih crkvenih pisaca nakon Novog zavjeta. Djelovao je krajem prvog stoljeća, za vladavine careva Domicijana i Trajana, u vremenu povremenih, no ozbiljnih progona kršćana.

Pismo Korinćanima

Jedino sačuvano i pouzdano djelo koje mu se pripisuje jest Poslanica Korinćanima, napisana oko 95. do 96. godine i upućena zajednici u kojoj su izbile podjele i sukobi oko smjene crkvenog vodstva - mlađi su članovi zajednice svrgnuli starije prezbitere. U pismu Klement poziva na jedinstvo i pokoru, ističući da su razdor i ljubomora uzrok nevolja zajednice, te podsjeća na primjere starozavjetnih i apostolskih osoba koje su trpjele zbog zavisti. Poslanica pokazuje da je rimska Crkva već krajem prvog stoljeća imala autoritet posredovati u sporovima drugih, udaljenih zajednica te se smatra jednim od najstarijih kršćanskih spisa izvan Novog zavjeta, dragocjenim svjedočanstvom o crkvenom ustrojstvu tog ranog razdoblja.

Osim ove poslanice, Klementu se u kasnijoj tradiciji pripisuju i druga djela - druga, vjerojatno kasnija poslanica Korinćanima, te zbirka tekstova poznata kao Pseudoklementine, no suvremena crkvena povijest smatra da ta djela zapravo ne potječu izravno od njega, nego su kasnije nastala pod njegovim imenom.

Progon i predaja o mučeništvu

Prema kasnijoj predaji, zabilježenoj tek stoljećima poslije, Klement je za cara Trajana prognan na prisilni rad u rudnike na Krimu, na obali Crnog mora. Tamo je, prema toj predaji, nastavio propovijedati i navodno obratio mnoštvo sumještana koji su radili s njim, što je izazvalo dodatni bijes vlasti. Predaja govori da je naposljetku bačen u more sa sidrom vezanim oko vrata, oko 99. godine, kako se njegov grob ne bi mogao pronaći i postati mjesto štovanja.

Povjesničari upozoravaju da su detalji o progonstvu i smrti nepouzdani i da potječu iz znatno kasnijih, dijelom apokrifnih izvora, dok je pravo, suvremeno povijesno svjedočanstvo o Klementu prije svega njegova poslanica Korinćanima. Prema Hrvatskoj enciklopediji, njegovo se tijelo, prema predaji, u devetom stoljeću pronašlo na obali Crnog mora, a u Rim su ga, zajedno s dijelom drugih relikvija, donijeli slavenski apostoli sveti Ćiril i Metod.

Štovanje

Klement se od ranih stoljeća štuje kao mučenik i papa, a sidro je postalo njegov prepoznatljiv simbol u kršćanskoj ikonografiji, zbog čega se poslije razvilo i njegovo štovanje kao zaštitnika mornara. Njegovo se ime spominje u rimskom kanonu mise, među najstarijim papama i mučenicima koji se ondje navode. Bazilika San Clemente u Rimu, sagrađena nad ranijim kršćanskim zdanjima iz njegova vremena, nosi njegovo ime i arheološkim slojevima ispod današnje crkve čuva opipljivu vezu s najranijim kršćanskim Rimom.

Talijanski izvor santiebeati.it navodi njegov pontifikat nešto drugačije, između 88. i 97. godine, što pokazuje koliko su rani podaci o slijedu prvih rimskih biskupa nesigurni i različito datirani u različitim starim popisima. Bez obzira na točan datum, sve predaje slažu se da je djelovao u prvom naraštaju nakon apostola i da je njegova poslanica Korinćanima ostala trajno svjedočanstvo o brizi rimske Crkve za jedinstvo udaljenih zajednica već u tom najranijem razdoblju kršćanstva.