Sveti Konrad iz Parzhama, redovnik

Dječak s bavarskog seoskog imanja

Johann Birndorfer rodio se 22. prosinca 1818. u selu Parzham u Bavarskoj, kao jedanaesto dijete u brojnoj seljačkoj obitelji koja je vodila skromno gospodarstvo. Odrastao je uz rad na polju, poznat po pobožnosti već u mladosti - često je odlazio na duga hodočašća pješice u obližnja svetišta, među ostalim u Altötting, poznato marijansko svetište koje će kasnije obilježiti njegov cijeli redovnički život. Majka mu je umrla kad je imao samo šest godina, a otac kad je bio mladić, pa je rano preuzeo dio odgovornosti za obiteljsko imanje.

Odluka za redovnički život

Nakon smrti roditelja i podjele obiteljskog imanja među braćom, Johann je u tridesetima odlučio ostaviti svjetovni život, unatoč tome što je kao gospodar vlastitog dijela imanja imao siguran i ugledan položaj u selu. Godine 1849. stupio je u kapucinski red u samostanu u Altöttingu i uzeo redovničko ime Konrad, prema svetom Konradu iz Piacenze. Prošao je uobičajenu redovničku formaciju kao brat laik, bez svećeničkog ređenja, jer njegov poziv, kako se pokazalo, nije bio u učenosti ili propovijedanju, nego u skromnoj, svakodnevnoj službi zajednici.

Vratar u hodočasničkom mjestu

Otprilike 1851. godine postavljen je za vratara samostana Svete Ane u Altöttingu, mjesta koje je zbog obližnjeg marijanskog svetišta privlačilo velik broj hodočasnika iz cijele Bavarske i susjednih zemalja. Na toj je dužnosti ostao gotovo četrdeset godina, sve do smrti. Zadatak vratara u prometnom hodočasničkom mjestu značio je stalno primanje posjetitelja, prosjaka, putnika i bolesnika, uz obvezu da ostane dostupan u svako doba dana, danju i noću, bez obzira na umor ili osobne potrebe.

Strpljivost kao svakodnevna vrlina

Prema svjedočanstvima subraće, Konrad je zadatak obavljao s postojanom strpljivošću, unatoč iscrpljujućem broju ljudi koje je trebalo saslušati, uputiti ili nahraniti svakoga dana. Vrijeme između posjeta provodio je u kratkoj molitvi pred svetohraništem, a noću je često bdio umjesto spavanja. Živio je krajnje jednostavno, odričući se udobnosti i sna radi molitve i službe, a legenda bilježi da je znao dijeliti svoj oskudni obrok sa siromašnima koji su dolazili na vrata.

Smrt i kanonizacija

Umro je 21. travnja 1894. u Altöttingu, nakon gotovo četrdeset godina neprekinute službe na vratima samostana. Glas o njegovoj svetosti proširio se brzo nakon smrti, ponajviše zahvaljujući svjedočanstvima bezbrojnih hodočasnika koje je desetljećima primao i s kojima je razgovarao. Papa Pio XI. proglasio ga je svetim 20. svibnja 1934. godine, u vremenu kada je Katolička crkva u njemu isticala uzor jednostavne, skrivene svetosti nasuprot slici svetaca poznatih po velikim djelima ili propovijedanju.

Štovanje danas

Sveti Konrad se posebno štuje u kapucinskom redu diljem svijeta kao primjer da svaka, i naizgled najmanja, služba u zajednici ima duhovnu vrijednost ako se vrši s ustrajnošću i ljubavlju. Njegov lik često se ističe u formaciji mladih redovnika kao podsjetnik na vrijednost skromnih dužnosti. U Altöttingu, gdje je proveo gotovo cijeli redovnički život, njegova je soba i danas sačuvana kao mjesto hodočašća, a samostan Svete Ane ostaje živo svjedočanstvo njegove službe. Danas se štuje kao zaštitnik vratara i onih koji obavljaju skromne, neupadljive službe u Crkvi, a njegov se grob u Altöttingu i dalje posjećuje. Mnoge pojedinosti iz njegova života poznate su isključivo iz pobožne predaje koja se prenosila u redu nakon njegove smrti, pa ih je danas teško pojedinačno povijesno provjeriti, no zajedno oblikuju sliku čovjeka čija svetost nije bila u izvanrednim činima nego u dosljednosti malih koraka ponavljanih desetljećima.